Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.24099/vet.arhiv.160310

Uporaba mikrosatelitskih biljega za utvrđivanje genetske varijabilnosti kod dugotrajno selekcioniranih linija crvenih rodajland kokoši

Abdul Rahim ; Division of Avian Genetics and Breeding, Molecular Genetics Laboratory, ICAR-Central Avian Research Institute, Izatnagar, India
Sanjeev Kumar ; Division of Avian Genetics and Breeding, Molecular Genetics Laboratory, ICAR-Central Avian Research Institute, Izatnagar, India
Ramji Yadav ; Division of Avian Genetics and Breeding, Molecular Genetics Laboratory, ICAR-Central Avian Research Institute, Izatnagar, India
Jowel Debnath ; Division of Avian Genetics and Breeding, Molecular Genetics Laboratory, ICAR-Central Avian Research Institute, Izatnagar, India
Jagadeesan Krishnan ; Division of Animal Genetic and Breeding, Veterinary College and Research Institute, Orathanadu (Tamil Nadu), India

Sažetak

Genetsko poboljšanje traži postojanu i preciznu procjenu genetske varijabilnosti. S tom svrhom moguće je koristiti mikrosatelite kao molekularne biljege. Crveni rodajland je pasmina kokoši koja nese smeđa jaja, a ovo je istraživanje provedeno u populaciji koja je kroz 30 generacija selekcionirana na osnovi 40-tjedne proizvodnje jaja. Populacija je održavana kao zatvoreno jato namijenjeno za razvoj višebojnih linija koje bi se držale u dvorišnom tipu uzgoja. Cilj istraživanja bio je utvrditi genetsku varijabilnost i heterozigotnost primjenom mikrosatelitskih biljega. Genomska DNA od 76 slučajno odabranih kokoši analizirana je na 10 mikrosatelitskih lokusa. Aleli su razlučeni na 3,4 % MetaPhor agarozi, a njihova veličina i analiza određeni su pomoću Quantity-One i POPGENE v1.32 računalnih programa. Devet lokusa bilo je polimorfno pokazujući 30 alela, pri čemu je prosječni broj alela/lokusu iznosio 3,00 ± 1,41. Broj alela kretao se od 2 do 6, a veličina u rasponu 102 do 320 bp. Prosječna informativnost polimorfizma i Neieva heterozigotnost iznosili su 0,3134 ± 0,064 te 0,4119 ± 0,2575, što pokazuje da su promatrani lokusi umjereno polimorfni i informativni. Opaženi (Na) i efektivni broj (Ne) alela te Shannonov indeks imali su prosječne vrijednosti 3,0000 ± 1,4142, zatim 2,0324 ± 0,9416 i 0,7342 ± 0,4649. Ne je bio manji od Na na većini lokusa upujući na prevalenciju heterozigotnosti na tim lokusima. Na većini lokusa srednja očekivana heterozigotnost bila je veća u odnosu na srednju opaženu heterozigotnost, što je pokazalo da populacija nije bila u Hardy-Weinbergovoj ravnoteži već je bila pod utjecajem nekih sila kao npr. selekcije ili drugo. Isto je potvrđeno Hi-kvadrat i G-kvadrat testovima. Može se zaključiti da je dugotrajna selekcija s obzirom na 40-tjednu proizvodnju jaja rezultirala Hardy-Weinbergovom neravnotežom na istraženim mikrosatelitskim lokusima što upućuje na moguću povezanost između tih mikrosatelitskih lokusa i gospodarski važnih obilježja nesivosti kod kokoši crvenog rodajlanda. Navedeno bi moglo biti korisno u budućoj selekciji potpomognutoj s biljezima za proizvodnju jaja.

Ključne riječi

heterozigotnost; mikrosatelit; crveni rodajland; kokoš

Hrčak ID:

185651

URI

https://hrcak.srce.hr/185651

Datum izdavanja:

3.7.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.981 *