Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31823/d.25.3.6
Tillichova teorija religijskih simbola
Dubravko Arbanas
orcid.org/0000-0002-8597-0238
Sažetak
Premda je po vlastitom priznanju svoj cjelokupni teološki rad usmjerio prema interpretaciji religijskih simbola kako bi postali razumljivi svim ljudima, Paul Tillich sa svojom teorijom simbola odnosno religijskog jezika izazvao je brojne polemike, stoga ćemo nastojati prikazati njene bitne odrednice. Uže područje istraživanja nekoliko je njegovih ključnih eseja, a pored toga metoda proučavanja odnosi se i na analizu relevantnih ideja njegovih glavnih kritičara. Kritičkom analizom autor je došao do zaključka da je Tillich prije svega želio prevladati pogubne posljedice ‘doslovnog’ i ‘nadnaravnog’ tumačenja vjerskih učenja, zbog čega je zagovarao filozofiju religije koja bi pomogla osnaživanju značenja simbola i rasvjetljavanju simboličke prirode glavnih vjerskih učenja. Pritom je posebno naglašavao da se simboli nipošto ne smiju poistovjećivati s onim što simboliziraju, kako ne bi došlo do njihova demoniziranja, odnosno do tog da se apsolutiziraju te tako postanu sami sebi svrhom i predmetom idolopokloničkog obožavanja; nego da kao ‘sredstvo’ ukazivanja na Sveto moraju sadržavati i svoju vlastitu negaciju, a što je zapravo afirmacija one stvarnosti koja nam u svojoj biti ostaje do kraja nespoznatljiva. U tom smislu simbol raspetog Krista na križu najviše odgovara sadržaju i značenju vjere, a kao konačni kriterij svih religijskih simbola predstavlja glavnog čuvara protiv njihova demoniziranja.
Ključne riječi
znak; simbol; participacija; religijski jezik; vjera; bezuvjetno; vrhunsko; sveto; Bog; Krist; istina
Hrčak ID:
186523
URI
Datum izdavanja:
18.9.2017.
Posjeta: 2.898 *