Stručni rad

In vitro antimikrobna osjetljivost Ureaplasma urealyticum

Dobrinka Petković ; Opća županijska bolnica Požega, Odjel infektologije
Sabina Cviljević ; Opća županijska bolnica Požega, Odjel mikrobiologije
Borislav Vuković ; Opća županijska bolnica Požega, Odjel za neurologiju
Ankica Musil ; Ordinacija obiteljske medicine, Požega

Sažetak

Uvod. Ureaplazma urealyticum komenzal je donjeg urogenitalnoga trakta, te uzročnik spolno prenosivih bolesti. Antimikrobna rezistencija na tetracikline i makrolide je niska, a na kinolone visoka.
Cilj. Određivanje i usporedba prevalencije i in vitro antimikrobne osjetljivosti U.urealyticum nađenih u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi u razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine i u 2015. godini.
Materijali i metode. U razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine evaluirana je in vitro antimikrobna osjetljivosti U. urealyticum urogenitalnih uzoraka 72 bolesnice s uretralnim sindromom, te su rezultati uspoređeni s podacima 181 izolata U. urealyticum dobivenih iz urogenitalnog trakta bolesnica s ginekološkom problematikom iz 2015. godine. Za identifikaciju U.urealyticum korišten je Mycoplasma IST 2 kit. In vitro antimikrobna osjetljivost izolata visoke koncentracije ≥ 104 CCU/ml određivana je metodom dilucije u bujonu na 7 antibiotika: doksiciklin, tetraciklin, azitromicin, eritromicin, klaritromicin, ciprofloksacin, ofloksacin.
Rezultati. U razdoblju 2005./2006. godine prevalencija U. urealyticum u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi iznosila je 28%, a 2015. 22,7%, (p = 0,516). Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti U. urealyticum za 2005/2006. godinu i 2015. godinu bili su sljedeći: osjetljivost na doksiciklin 100% i 98,7%, na tetraciklin 100% i 98,7 %, na klaritromicin 93,7% i 89,5%, na eritromicin 90,3% i 85,6%, na azitromicin 87% i 81,2%, na ofloksacin 62% i 59,7%, na ciprofloksacin 40,3% i 28,9%. Bilježi se mala stopa rezistencije na doksiciklin i tetracikin (2,2%) i na makrolide (klaritromicin 6,3% i 10,5%; eritromicin 9,7% i 14,4%; azitromicin 13% i 18,8%), te viša na kinolone (ofloksacin 38% i 40,3%; ciprofloksacin 59% i 71,1%), a razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne.
Zaključak. U našoj studiji nije registrirana statistički značajna razlika u prevalenciji U. urealyticum u žena reproduktivne dobi u promatranom vremenskom razdoblju u razmaku od deset godina. Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti U. urealyticum pokazivali su trend porasta rezistencija, ali razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne. Unatoč visokoj osjetljivosti U. urealyticum na tetracikline i makrolide kao prvoj liniji terapije s obzirom na trend porasta rezistencije potrebno je kontinuirano praćenje antimikrobne osjetljivosti in vitro na lokalnoj razini radi adekvatnog izbora antimikrobika.

Ključne riječi

ureaplasma urealyticum; antimikrobna osjetljivost in vitro

Hrčak ID:

187200

URI

https://hrcak.srce.hr/187200

Datum izdavanja:

3.10.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.230 *