Stručni rad
Naše opservacije o profesionalnom trovanju živom u idrijskim rudnicima (1946.-50.)
Ivan Hribernik
Sažetak
1. U kratkim crtama opisan je tehnološki proces kopanja živine rudače (cinabarita u dolomitu i samorodne žive u bituminoznom škriljcu) i prerada rudače u topionici. Kao najopasnija radna mjesta, što se tiče mogućnosti otrovanja živom, ističe autor otkopna polja u bituminoznim škriljevcima, topioničke peći, prešanje »stupe«, a naročito kondenzacijske uređaje kod čišćenja svaki mjesec, pa dimovode i kondenzatore za godišnjeg čišćenja.
2. Živa ulazi u organizam kroz respiratorni trakt u obliku para i prašine onečišćene živom, zatim kroz gastrointestinalni trakt, a isto tako i kroz kožu. Autor ističe, da nije opazio akutnih otrovanja, nego da su sva otrovanja u Idriji subakutna, kronična i kronično stacionarna. Granica između tih stanja, dakako, nije oštra. Klinička slika različitih stadija otrovanja detaljno je opisana. Karakteristični znakovi subakutnog otrovanja, koje je autor zapažao, izraženi su kao stomatitis, gingivitis, salivatio u kombinaciji s eretizmom i tremorom.
3. Godine 1946. zabilježen je 81 slučaj otrovanja, od toga 7 teških, 1947. je broj otrovanja bio najniži i iznosio je samo 27. U 1948 g. se taj broj penje na 51, a u 1949. g. na 91. U prvoj polovini 1950. g. ima već 59 slučajeva. Autor razmatra uzroke te varijacije u broju otrovanja.
4. Zasada su predviđene ove preventivne mjere; pojačana opća ventilacija i stalna izmjena radnika na ugroženim radnim mjestima. Na opasnim mjestima radno je vrijeme ograničeno na šest sati na dan tri dana u tjednu. Te preventivne mjere nisu dovoljne, i u najskorije bi vrijeme trebalo riješiti problem dobave respiratora protiv živinih para i uvesti mokro bušenje na istraživačkim radovima.
Ključne riječi
Hrčak ID:
189416
URI
Datum izdavanja:
26.9.1950.
Posjeta: 1.524 *