Acta Iadertina, Vol. 7 No. 1, 2010.
Izvorni znanstveni članak
Doprinos J. H. Newmana rješenju problema odnosa vjere i razuma
Borislav Dadić
; Sveučilište u Zadru, Odjel za filozofiju
Maja Poljak
; Sveučilište u Zadru, Odjel za filozofiju
Sažetak
Pitanje odnosa vjere i razuma spada među najstarija filozofska pitanja te su kroz povijest filozofije razni mislioci pokušali na nj dati odgovor. Neki su razum pretpostavljali vjeri, drugi vjeru razumu, dok su treći pak polazili od toga da je odnos vjere i razuma komplementaran i harmoničan odnos. Među mislioce posljednje filozofske tradicije ubrajamo i J. H. Newmana, velikog engleskog mislioca, čije ćemo shvaćanje i doprinos navedenom pitanju proučiti u ovomradu. Pitanje odnosa vjere i razuma, možemo slobodno reći, spada među najznačajnija pitanja Newmanove filozofske misli te ga je on prvenstveno obrađivao unutar dvije filozofske discipline: filozofije spoznaje i filozofije religije. Naš autor polazi od toga da vjera kao specifično ljudski čin ima racionalni karakter te da joj razum može poslužiti pri objašnjenju i jednim dijelom pri prihvaćanju nadnaravnih istina omogućavanjem čovjeku da uvidi da ne postoje nikakve racionalne prepreke koje bi ga spriječile u prihvaćanju objavljenih istina. U radu ćemo se također upoznati s Newmanovom shvaćanjem uloge razuma u shvaćanju i prihvaćanju misterija, te njegovom podjelom rasuđivanja na dvije vrste, formalnog i neformalnog. Unutar proučavanja posljednje vrste rasuđivanja susrest ćemo se s Newmanovim originalnim shvaćanjem posebne uloge koju neformalno ili implicitno rasuđivanje ima u pristanku na navedene istine, te njegovom jasnom distinkcijom između psihološke i logičke strukture procesa rasuđivanja zahvaljujući kojoj je pokazao da formalno rasuđivanje nije jedina racionalna vrsta rasuđivanja, pa samim time nije jedino mjerilo racionalnosti pristanka.
Ključne riječi
formalno rasuđivanje; neformalno rasuđivanje; Newman, J. H.; pristanak; razum; vjera
Hrčak ID:
190076
URI
Datum izdavanja:
14.10.2017.
Posjeta: 1.993 *