Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15291/ars.1394

Zadarski anđeli u Ceregnanu: prilog za Gregoria Morlaitera

Damir Tulić ; Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Mario Pintarić ; Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Sažetak

U malenom gradiću Ceregnanu, nedaleko od Roviga u Venetu, u 18. je stoljeću sagrađena nova župna crkva posvećena svetom Martinu. Njezin najvažniji kiparski ukras je moumentalni glavni oltar s velikim tabernakulom i tronom za izlaganje pokaznice kojeg flankiraju ga dva velika anđela adoranta (slika1). Tabernakul je ukrašen s dva malena putta nad vratima te kipićem uskrslog Krista na vrhu kupole. Dosada je oltar iz Ceregnana s pripadajućim skulpturama bio određen kao rad nepoznatog venecijanskog majstora te datiran u razdoblje između 1740. i 1760. godine. Međutim, ovo se djelo može sasvim precizno kronološki smjestiti budući da je sa stražnje strane kupole tabernakula uklesana 1778. godina. S ovakvom se datacijom podjednako slaže i arhitektura oltara kao i njegov kiparski ukras. Oltar iz Ceregnana nastao je u tradiciji venecijanskih oltara tipičnih za 18. stoljeće, gdje dva anđela adoriraju tabernakul. Takva su djela česta u velikom opusu najznačajnijeg venecijanskog arhitekta 18. stoljeća Giorgia Massarija (Venecija, 1687. – 1766.), a najsličniji mu je glavni oltar katedrale u Pordenoneu, nastao prema Massarijevom nacrtu iz 1761. godine.
Za skulptorsku dekoraciju oltara iz Ceregnana, međutim, ključan je jedan dalmatinski spomenik. Riječ je o glavnom oltaru u benediktinskoj crkvi Sv. Marije u Zadru, nastalom između 1759. i 1762. godine. Njega je izradio venecijanski altarist Lorenzo Bon, a kipovima anđela nadopunio Giovanni Maria Morlaiter (Venecija, 1699. – 1781.) (slika 2). Za zadarske anđele otkriveni su pripremni terakotni modeli, koji su se nekoć nalazili u Morlaiterovoj radionici, a danas se čuvaju u Museo del Settecento veneziano u Ca'Rezzonico u Veneciji (slika 3a, b). Morlaiterovi zadarski anđeli nastaju u trenutku kada majstor u već odmakloj karijeri počinje pojednostavljivati način klesanja (slika 4a, b). U bombardiranju Zadra tijekom II. svjetskog rata, teško su stradali samostan i crkva Sv. Marije. Oltar s kipovima bio je znatno oštećen, no kasnije je obnovljen, a uništeni dijelovi anđeoskih skulptura su rekonstruirani te on predstavlja jedan od najvažnijih tabernakulskih oltara zrelog 18. stoljeća u Dalmaciji.
Već je na prvi pogled jasno da su anđeli u Ceregnanu kopije zadarskih Morlaiterovih anđela (slika 5a, b). Preciznije, može se reći da su oni nastali u Morlaiterovoj radionici prema modelima za kipove u dalmatinskoj prijestolnici. No, iako su anđeli u Zadru i Ceregnanu gotovo identični, vidna je razlika u njihovoj izvedbi, kao i u obradi mramora. Giovanni Marijini anđeli imaju prirodniji i uvjerljiviji stav tijela, a draperija je isklesana s većom lakoćom. Razlike su posebno uočljive i u usporedbi sačuvanog lica desnog zadarskog anđela s pandanom u Ceregnanu (slika 6, 7). Onaj dalmatinski ima izraz sublimirane ljepote i nježnosti. Njegov blagi i nenametljivi osmjeh najbolje pokazuje Morlaiterovu vještinu u prikazu blaženstva i sreće anđela u blizini Sakramenta koji se nalazi u tabernakulu. S njim u usporedbi krupno lice desnog anđela u Ceregnanu djeluje pomalo prazno poput nekakve beživotne maske na kojoj je izraz emocije blaženstva ostao na formalnoj razini melankolije. Stoga se može zaključiti da je autor skulptura u Ceregnanu osoba koja se formirala u Giovanni Marijinoj radionici te stvarala u njegovoj sjeni, a to je bio sin i pomoćnik Gregorio Morlaiter (Venecija, 1738. – 1784.). Njegov je samostalni opus relativno malen jer je kroz gotovo cijelu karijeru djelovao unutar radionice slavnog oca. Prema očevom terakotnom modelu isklesao je monumentalnu mramornu grupu Presvetog Trojstva u župnoj crkvi u Spinei te je dovršio očev kip Gospe od Ružarija u u venecijanskoj crkvi San Geremia. Izradio je 1765. kiparski ukras tabernakula u venecijanskoj crkvi Santa Maria del Giglio, a oko 1780. skulpture svete Marije Magdalene i svetog Ivana Nepomuka na glavnom oltaru župne crkve u Artegni te kip svetog Bellina u katedrali u Chioggi (slika 8, 9). Sve navedene skulpture imaju slične stilske karakteristike bliske anđelima u Ceregnanu. Gregoriju Morlaiteru mogu se također pripisati i dva putta s euharistijskim motivima te lik Uskrslog na tabernakulu u Ceregnanu. Uz kipove iz Ceregnana, Gregoriju se može pripisati i maleni tabernakul postavljen 1776. na glavni oltar nekadašnje crkve augustinskih redovnica Sant'Andrea della Zirada u Veneciji (slika 10).
Za oltar u Ceregnanu Gregorio se poslužio očevim modelima za zadarske anđele koji su se s mnoštvom drugih nalazili u obiteljskoj radionici te su tako služili kao svojevrsni arhiv učinjenih kiparskih djela. Zasad nepoznati naručitelji oltara u Ceregnanu najvjerojatnije nisu ni znali da prototip njihovih anđela krasi jednu zadarsku crkvu. No, upravo su anđeli u Ceregnanu jedini ostali izvorno sačuvani budući da su terakotni modeli iz Ca'Rezzonico oštećeni, dok su oba zadarska kipa djelom rekonstruirana. Konačno, zanimljivo je upozoriti i na sačuvano pismo od 18. svibnja 1762. u kojem se Giovanni Maria opravdava benediktinkama zbog kašnjenja isporuke kipova. Naime, zadarske su redovnice bile dočule glasine kako je njihove anđele kipar prodao nekome drugome, a da sada na brzinu za njih radi nove. Morlaiter je odlučno odbacio takve izmišljene optužbe i poslao im iste godine svoje skulpture. Doista, kipar nije prevario dalmatinske redovnice, no igrom slučaja njegov je sin Gregorio uzeo modele za zadarske anđele i šesnaest godina kasnije ponovio ih u mramoru. Monumentalne skulpture anđela u Ceregnanu značajno dopunjuju njegov dosadašnji relativno skromni opus.

Ključne riječi

Ceregnano; Zadar; mramorni kipovi anđela; Giovanni Maria Morlaiter; Gregorio Morlaiter; skulptura 18. stoljeća; Venecija, Sant’Andrea della Zirada

Hrčak ID:

191250

URI

https://hrcak.srce.hr/191250

Datum izdavanja:

20.12.2017.

Podaci na drugim jezicima: talijanski engleski

Posjeta: 2.173 *