Ostalo

Odabir i tumačenje dijagnostičkih pretraga

Marc A. Raslich
Ronald J. Markert
Shahan A. Stutes

Sažetak

Dijagnostički testovi uključuju sve od simptoma bolesti opisanih u bolesnikovoj anamnezi i uočenih fizičkim pregledom do sofisticiranih laboratorijskih pretraga i slikovnih tehnika široke upotrebe u današnjoj praksi. Dijagnostičkim testom uspoređuje se klinička informacija dobivena manje invazivnim i/ili jeftinijim testom s takozvanim „zlatnim standardom".
U ovom članku najprije definiramo osnovne odrednice dijagnostičkog testiranja, primjerice, specifičnost i osjetljivost testa te pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost kao mjeru učinkovitosti testa. Također raspravljamo o korisnosti ovih odrednica u odabiru testa i tumačenju dobivenih rezultata. Isto tako, objašnjavamo i Bayesov pristup dijagnostičkom ispitivanju kroz raspravu
0 vjerojatnosti neke dijagnoze prije i poslije učinjenog testa te o pozitivnom i negativnom omjeru vjerojatnosti.
Potom tumačimo sva pitanja koja se tiču sažimanja mjera učinkovitosti testa, s osobitim naglaskom na površinu ispod ROC krivulje, dijagnostičku točnost
1 dijagnostički omjer izgleda. Također se pojašnjava i učinak prevalencije na dijagnostičku točnost i prediktivne vrijednosti. Na kraju, predstavljamo dijagnostički omjer izgleda kao mjeru učinkovitosti testa koja udružuje osjetljivost i specifičnost, ali ne ovisi o prevalenciji.
Prije nego što liječnik zatraži neki dijagnostički test, mora procijeniti njegovu moguću dobrobit i rizike te kako će rezultat testa utjecati na skrb o bolesniku. Osnovni preduvjet za postavljanje dijagnoze temeljene na dokazima je dobro poznavanje i ispravno tumačenje svih dostupnih mjera diskriminacijske učinkovitosti testa.

Ključne riječi

medicina temeljena na dokazima; dijagnostički test; vjerojatnost; osjetljivost i specifičnost; kliničko odlučivanje

Hrčak ID:

18122

URI

https://hrcak.srce.hr/18122

Datum izdavanja:

28.11.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.717 *