Veterinarski arhiv, Vol. 88 No. 1, 2018.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.24099/vet.arhiv.160905
Otpornost na vankomicin i geni za virulenciju u bakterija roda Enterococcus
Mehmet Elmalı
; Department of Food Hygiene and Technology, Faculty of Veterinary Medicine, Mustafa Kemal University, Hatay, Turkey
Hayriye Y. Can
orcid.org/0000-0002-5191-6268
; Department of Food Hygiene and Technology, Faculty of Veterinary Medicine, Mustafa Kemal University, Hatay, Turkey
Sažetak
Najčešće dokazana vrsta u ovom istraživanju bila je Enterococcus faecium s učestalošću od 10,1 %, zatim Enterococcus durans (19/246, 7,7 %), Enterococcus faecalis (13/246, 5,2 %) te Enterococcus hirae (9/246, 3,6 %). U izolatima spomenutih vrsta pretežno je dokazan gen gelE za virulenciju (25/66, 37,8 %), zatim gen asa1 (22/66, 33,3 %), esp (12/66, 18,1 %) te cylA (4/66, 6,0 %). Ni u jednog od izolata nije bio ustanovljen gen hyl. Gotovo svi ili većina izolata bila je otporna na ampicilin, rifampicin, vankomicin i eritromicin. Ipak, geni za otpornost na vankomicin, kao što su vanB i vanC1, nisu bili dokazani ni u jednom izolatu višestrukim PCR-om. Samo tri izolata vrste E. durans, izdvojena iz surk sira, posjedovala su gen vanA. Rezultati pokazuju da se virulentni sojevi enterokoka i sojevi otporni na antimikrobne tvari pojavljuju u hrani životinjskog podrijetla u Turskoj.
Ključne riječi
otpornost na antibiotike; sir; Enterococcus; gen tuf; virulencija
Hrčak ID:
192714
URI
Datum izdavanja:
22.1.2018.
Posjeta: 2.261 *