Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.29162/ANAFORA.v4i2.7
Kako je „Crash!“ postao Crash: Adaptacijom do adaptacije
Ljubica Matek
orcid.org/0000-0003-2373-2418
; Filozofski fakultet Sveučilišta J. S. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Jelena Pataki
orcid.org/0000-0001-8727-3156
; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Sažetak
J. G. Ballard više je puta i u različitim medijima adaptirao vlastite radove koji se bave kontroverznom problematikom seksualne i senzualne energije koja proizlazi iz automobilske nesreće. U ovome se radu, na temelju Ballardovih adaptacija, pokazuje da je adaptacija temeljna stvaralačka metoda u književnosti i umjetnosti s obzirom na to da postupak adaptacije podrazumijeva refleksiju o različitim estetskim i društvenopolitičkim idejama te njihovu pomniju razradu u okviru novonastalog umjetničkog djela. Ballardova kratka priča „Crash!“ („Sudar!“) prvi je puta objavljena u časopisu Eventsheet Instituta za suvremenu umjetnost (ICA) u veljači 1969., a kasnije ju je Ballard inkorporirao u svoj eksperimentalni roman The Atrocity Exhibition (1970., Izložba užasa). Istodobno, Ballard ideje iskazane u priči i poglavlju romana dalje adaptira te ih oblikuje u umjetničku izložbu „Crashed Cars“ (London, 1970.), a potom priču s redateljem Harleyem Cokelissom adaptira u kratki film Crash! (1971.) u kojemu i sam glumi. Svoje bavljenje ovom tematikom Ballard zaokružuje objavom romana Crash (1973., Sudar). Ballardovi postupci pri adaptaciji vlastitih ideja u različitim medijima i žanrovima svjedoče o važnosti adaptacije kao kreativne umjetničke metode i procesa. Uvriježeno mišljenje da adaptacija samo „daje život“ pisanoj riječi ukazuje na simplističko i nepotpuno razumijevanje pojma adaptacije. Priroda interakcije sadržaja i forme istodobno je kreativna i analitička, a postupak adaptacije nikada nije konačan. U ovome slučaju to se vidi iz činjenice da je Ballardov najglasovitiji roman Crash zapravo adaptacija njegovih ideja prethodno iskazanih tekstom, izložbom i filmom, a roman sam postaje hipotekst tek 1996. kada ga David Cronenberg ponovno adaptira u medij filma. Složenost odnosa između izvornika i njegovih adaptacija dekonstruirala je, u Derridaovskom smislu, hijerarhijski i međusobno suprotstavljen odnos između „originala“ i kopije, dovodeći u pitanje ontologiju „originala“. Ballardove krosmedijalne i transmedijalne adaptacije vlastitih ideja pokazuju, kako bi to formulirao Ray, da adaptacija citira izvor i presađuje ga u novi kontekst, dajući mu novu estetsku i političku funkciju.
Ključne riječi
„Crash!“; Crash, J. G. Ballard; Harley Cokeliss; David Cronenberg; adaptacija; hipotekst; dekonstrukcija; krosmedijalni; transmedijalni
Hrčak ID:
192756
URI
Datum izdavanja:
29.12.2017.
Posjeta: 2.147 *