Uvod
Trijaska sol i njeni prateći evaporiti zaliježu ispod mezozojskih stijena u cijelom centralnom Jadranskom bazenu (MAB). Solna tektonska aktivnost (halokineza) imala je dominantan i dugotrajan utjecaj na taloženje i rezervoarskih stijena. U ranijoj analizi facijesa trijaskih evaporita (5), na temelju bušotinskih podataka, utvrđeni su osnovni halokinetski procesi u ovom prostoru i njihov utjecaj na komponente petrolejskog sistema. Za ilustraciju ovih procesa odabrano je područje koje obuhvaća jugozapadni dio MAB-a talijanskog odobalnog prostora, za koje postoje seizmički 2D podaci (1200 km) i bušotinska mjerenja 60 bušotina (Slika1.), koji su dostupni putem interneta (ViDEPI Projekt). Regionalni seizmički podaci iz 1967. mjereni su s razmakom profila od 10 km. Unatoč starosti od 50 godina i jednostavnoj obradi, kvaliteta podataka je dobra. Svakako, da je tomu pridonio eksplozijski izvor, dinamit naboja 10 kg. Mnogi sedimentni bazeni su pod utjecajem kompleksne solne tektonike i mogu biti veoma produktivni kada je u pitanju proizvodnja ugljikovodika, ali mogu uzrokovati i izuzetne teškoće pri istraživanju. Unatoč tomu što se Jadranski bazen istražuje već pola stoljeća, rezultati su skromni, upravo zbog kompleksne halokinetike uzrokovane neobičnim modelom odlaganja evaporita-centralno bazenski model (4). Ovaj model precipitacije je karakterističan po velikoj debljini soli u centralnom dijelu bazena, što je dalo veliki zamah njenoj vertikalnoj i lateralnoj migraciji tijekom Miocena. Solna tektonika značajno utječe i na genezu i na morfologiju podmorskih kanala, što je dokazano u istočnom Mediteranu (1). U našem slučaju uspješno istraživanje ugljikovodika kanalskog sedimentacijskog tipa nedvojbeno će ovisiti od pokrovnih impermeabilnih stijena anhidrita. Naime, Anhidriti Mesinana su u MAB-a prisutni i njihova distribucija je analizirana iz karotažnih podataka. U budućnosti će biti neophodno kartirati anhidritski facijes u širem okviru korištenjem seizmičkih podataka i procijeniti parametre od kojih ovisi njihova nepropustnost. Upravo područje ove studije ističe se po genezi i arhitekturi sedimentacijskih kanala, što privlači pozornost i daje poticaj za daljnja istraživanja nafte i plina u Jadranskom bazenu.