Uvod
Voda kao prirodan izvor obnovljive energije jest učinkoviti i ekološki prihvatljiv način za grijanje i klimatizaciju industrijskih, komercijalnih, institucionalnih i stambenih objekata. Hrvatska je zemlja bogata vodnim resursima, stoga, ne iznenađuje činjenica da su sustavi obnovljivih izvora energije sve zastupljeniji na našim prostorima. Dizajniranje sustava dizalice topline voda – voda zahtijeva detaljno poznavanje lokalne hidrogeologije i razumijevanje hidraulike, koja je uključena u eksploataciju i izmjenu vode pri sistemu grijanje/hlađenje. Veoma važna stavka pri dizajniranju dizalice topline je vodonosnik iz kojeg se voda eksploatira. Za instalaciju dizalice topline sistemom voda – voda potrebno je izvesti crpni (eksploatacijski zdenac) i njegov upojni parnjak u kojeg se vraća voda iz dizalice topline. Voda se u vodonosnik vraća s nepromijenjenim kemijsko – biološkim svojstvima. Eksploatirana podzemna voda vraća se pothlađena ili zagrijana (ovisno o grijanju ili hlađenju) za temperaturnu razliku od oko 3°C u odnosu na početnu temperaturu u sustavu vodonosnik - upojni zdenac. Voda – voda je zatvoren sustav i ničim ne ugrožava vodonosnik. Važno je znati da jedan kubik vode može dati oko 4 -5 kW toplinske ili rashladne energije. Pri projektiranju ove vrste bunara uobičajeni su pokazatelji vodonosnika poput poroznosti, hidrauličke vodljivosti, transmitivnosti, uskladištenja te debljine vodonosnika. Kroz istraživanja objavljenih radova na lokalnom području, traže se i podaci iz blizine postojećih bunara ili putem provođenja stvarnih testova na terenu. Crpljenjem podzemne vode iz zdenaca određuju se hidrauličke karakteristike vodonosnika, a temeljem podataka o izdašnosti zdenaca i o sniženjima razine u zdencu određuje se kapacitet zdenca. Probe (testovi) za određivanje karakteristika vodonosnika izvode se na terenu, tako da se prate pijezometarske razine koje nastaju zbog dodavanja odnosno crpljenja vode iz vodonosnog sloja. Voda u vodonosnom sloju na zadane promjene reagira promjenom razine vodnoga lica. Opažanja je moguće izvesti na samom probnom zdencu, odnosno na obližnjim pijezometrima. Pri projektiranju udaljenosti zdenaca parametrima vodonosnika određuje se udaljenost zdenaca kako bi se maksimalno iskoristio sistem dizalica topline. Relativno stabilna temperatura podzemnih voda od +12° do +15°C tijekom godine neovisno o klimatskim parametrima na površini, osigurava stalan i pouzdan izvor topline. Toplinsku energiju pohranjenu u podzemnoj vodi, pri temperaturi 10-15°C, dizalica topline pomoću električne energije za pogon kompresora u rashladnom sustavu, podiže na višu energetsku razinu s temperaturom polaznog voda od 45°C prema potrošaču.
| proba | hidraulička vodljivost K (m/dan) | koeficijent vodoprovodnosti (transmisivnost) - T (m2/dan) | koeficijent uskladištenja - S |
|---|---|---|---|
| posebno crpljenje | 347 m | 5200 | 0,12 |
