Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

O restituciji i sukcesiji arhivskoga gradiva dubrovačke provenijencije u kontekstu razvoja međunarodnog i europskog prava

Ivan Filipović


Puni tekst: hrvatski pdf 264 Kb

str. 9-36

preuzimanja: 586

citiraj


Sažetak

U dva navrta, 1818. i 1833. iz Dubrovačkoga je arhiva u bečki Kućni, dvorski i državni arhiv prenesen velik broj tzv. latinskih, ćirilskih i turskih isprava, te nešto orijentalnih rukopisnih i tiskanih knjiga, kasnije predanih Dvorskoj knjižnici. Nakon 1918. godine isprave su predane Kraljevini SHS i završile u Beogradu, od kuda su 1941. vraćene natrag u Beč, da bi poslije Drugog svjetskog rata u nekoliko navrata bile restituirane u Dubrovnik. Nedavan pronalazak u Salzburgu jedne od tih 1818. u Beč prenesenih isprava bio je povodom za razmišljanje o možebitnom pokretanju postupka za njezin povrat. Međutim, razvoj međunarodnog prava u vezi s povratom kulturnih dobara u zemlje njihova podrijetla samo je učvrstio položaj tradicionalnih imatelja, tj. nekadašnjih kolonijalnih metropola. UNESCO-va konvencija iz 1970. nije omogućila povrat tijekom povijesti prenesenih kulturnih dobara, ali je zato stvorila okvir za restituciju nezakonito iznesenih kulturnih predmeta nakon njezina stupanja na snagu. Slično je rješenje usvojeno i unutar Europske unije, u čijim državama članicama postoji obveza povrata „nacionalnog blaga“ nezakonito iznesenog nakon 1. siječnja 1993. godine. Međunarodna zajednica nije stvorila norme za sukcesiju država u pogledu arhivskoga gradiva unatoč brojnim povijesnim izvorima međunarodnog prava i golemomu trudu uloženomu u Bečku konvenciju o sukcesiji država u vezi s državnom imovinom, arhivima i dugovima iz 1983. godine. No, ipak je poslužila kao predložak za Aneks D „Arhivi“ Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije iz 2001. godine. Tako se pokazalo kako samo izvanredne povijesne okolnosti poput raspada Austro-Ugarske predstavljaju priliku za rješavanje povijesnih kulturnih reivindikacija. U takvim prilikama sklopljeni jugoslavensko-austrijski Arhivski sporazum iz 1923. nije doduše omogućio predaju svakog dokumenta dubrovačke provenijencije, ali su zauzvrat predani mnogi drugi povijesni spisi o dubrovačkom području, iako su izvorno bili
austrijske provenijencije.

Ključne riječi

restitucija; sukcesija; kulturna dobra; međunarodno pravo; europsko pravo; zemlje sljednice; Bečka konvencija; Aneks D

Hrčak ID:

194712

URI

https://hrcak.srce.hr/194712

Datum izdavanja:

4.9.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.845 *