Stručni rad

O filmskom opusu Borisa Papandopula: Pustolov pred vratima

Irena Paulus orcid.org/0000-0003-4375-2352 ; Umjetnička škola Franje Lučića, Velika Gorica, Hrvatska

Sažetak

U filmu Pustolov pred vratima Šime Šimatovića (1961.) postoje dvije vrste glazbe. Jedna je «klasična» glazba, koju je skladao Boris Papandopulo, a druga je «zabavna» glazba, koju su skladali Vili Čaklec i Stjepan Mihaljinec. Te se dvije glazbene vrste upotrebljavaju na neuobičajeni način. Papandopulo svoju «suvremenu» glazbu, skladanu uglavnom u proširenom tonalitetu (izuzetak je samo jedna tema koja dodatno usložnjava odnos glazbe prema sadržaju), koristi za obilježavanje «normalnih», «svakodnevnih» prizora (no ti su prizori već dio mašte ili ostvarene želje, pa je pitanje koliko su doista «normalni»). S druge strane, foxtrot, koji je skladao Vili Čaklec i koji je najčešće upotrijebljen kao prizorna glazba, koristi se u smislu «vrata», odnosno «prolaza» od realnog (žena na početku filma umire u sanatoriju) k nerealnom (Smrt joj ostvaruje želju da još jednom proživi život, ali ovaj put sa suprugom i ljubavnikom). Ovo je potpuno različito od uobičajenog postupanja i vjerovanja da je prizorna glazba «realna», a neprizorna glazba «irealna». Do «zamjene» je došlo zahvaljujući «metafizičkom» sadržaju (koji je ponajprije sadržan u predlošku, drami Milana Begovića), a u kojemu «realno» i «nadrealno» također mijenjaju mjesta.

Ključne riječi

Boris Papandopulo; filmska glazba; Pustolov pred vratima; prizorna glazba; neprizorna glazba; realno; nerealno; «zabavna» glazba; Vili Čaklec; foxtrot

Hrčak ID:

18391

URI

https://hrcak.srce.hr/18391

Datum izdavanja:

17.12.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.814 *