Izvorni znanstveni članak
Što je doista indukcija u Ruđera Boškovića?
Heda Festini
; Rijeka, Hrvatska
Sažetak
Indukcija u djelima Ruđera Boškovića istraživačka je tema s podužom tradicijom. U ovom članku pokušavam Boškovićeva gledišta o indukciji smjestiti u Fermat-Pascalovu interpretativnu orijentaciju indukcije, čiji su glavni protagonisti Jakob Bernoulli i Thomas Bayes, a u 20. stoljeću Ludwig Wittgenstein, Rudolf Carnap i Jaakko Hintikka.
Ne samo da u Boškovića indukcija ima podupiruću ulogu u odnosu na dedukciju nego je ona sama po sebi značajna – po svojim karakteristikama »obilnosti« i »širine«. On ju je izgradio na temelju ravnoteže zapažanja i razmišljanja i zato je nije shvatio na čisto Baconov način, koji se ipak pretežno oslanja na zapažanje. To ga uključuje u pogodniju razvojnu liniju koja potječe od Fermata i Pascala, prenosi se preko Bernoullija i Bayesa sve do naših dana – Wittgensteina, Carnapa i Hintikke.
Naime ako je točno da je Bošković koristio Bernoullijev račun vjerojatnosti, budući da imamo sugestije i o njegovoj anticipaciji Carnapove induktivne logike, to znači da njegova koncepcija indukcije počiva na dva opća načela, a ne na jednome, što ga uvrštava u suvremene raspre oko odnosa općeg induktivnog načela i lokalnog obilježja svake indukcije.
Osim toga Boškovićeva indukcija bliska je Wittgensteinovu pojmu mreže kao shvaćanju znanstvene teorije, ali ima i svoje osobitosti. Jedna od njih temelji se na ovom uvidu: ono što opažamo u prirodi knjige su koje pripadaju različitim kraljevstvima i napisane su različitim jezicima. Očito da Bošković time još jače potvrđuje svoje gledište o upotrebi raznih indukcija u raznim situacijama.
Ključne riječi
indukcija; dedukcija; vjerojatnost; induktivna logika; Ruđer Bošković; Rudolf Carnap; Ludwig Wittgenstein
Hrčak ID:
196169
URI
Datum izdavanja:
26.3.2018.
Posjeta: 1.373 *