Pregledni rad

Inzulinska rezistencija i autonomna dijabetička neuropatija

Nikica Car
Maja Bakula

Sažetak

Autonomna dijabetička neuropatija važna
je kronična komplikacija šećerne bolesti koja se očituje u
više organskih sustava, a udružena je s padom kvalitete
života te povećanim mortalitetom i morbiditetom osoba
oboljelih od šećerne bolesti. Točan patološki mehanizam
odgovoran za ovo oštećenje nije poznat. Epidemiološka
ispitivanja upozorila su na povezanost hiperinzulinemije
i povećane aktivnosti simpatičkog dijela autonomnoga
živčanog sustava. Na temelju rezultata više ispitivanja
potomaka osoba oboljelih od tipa 2 šećerne bolesti
(koji su često rezistentni na inzulin uz još uvijek urednu
toleranciju glukoze) smatra se da su inzulinska rezistencija
i kompenzatorna hiperinzulinemija rane patofi ziološke
promjene vezane uz razvoj autonomne disfunkcije koja
pak kasnije utječe na razvoj arterijske hipertenzije i tipa 2
šećerne bolesti. U ispitivanjima srčane autonomne regulacije
na istome modelu uočeno je statistički značajno povišenje
srčane frekvencije uz povišenje omjera simpato-vagalnog
kardijalnog tonusa. Rezultati navedenih ispitivanja govore
u prilog ranijem pojavljivanju autonomne disfunkcije nego
što se do sada smatralo, vežući ju uz parenteralni tip 2
šećerne bolesti. Pokušaji liječenja autonomne dijabetičke
neuropatije nisu zadovoljili. Inzistiranje na poboljšanju
glukoregulacije najčešće nije praćeno poboljšanjem
simptoma dijabetičke neuropatije. Osnovu liječenja ovog
poremećaja čine izbjegavanje neurotoksina (alkohola),
primjena antioksidansa i simptomatska terapija, a opisan je
i mogući povoljan učinak liječenja metforminom.

Ključne riječi

autonomni živčani sustav; autonomna neuropatija; inzulinska rezistencija; hiperinzulinemija; šećerna bolest tipa 2

Hrčak ID:

18991

URI

https://hrcak.srce.hr/18991

Datum izdavanja:

15.11.2004.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.331 *