Izvorni znanstveni članak
Agencije u hrvatskoj: nešto staro ili nešto novo?
Anamarija Musa
orcid.org/0000-0002-4061-0335
; Katedra za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Agencifikacija je bila jedan od glavnih načina upravnog razvoja tijekom prijašnjih nekoliko desetljeća, pokretana neomenadžerskim reformama i promijenjenim značajem države. U postsocijalističkim tranzicijskim zemljama agencije su uvedene u drugačije institucionalno uređenje, često povećavajući ionako složenu strukturu javnog sektora, uz korištenje logike agencijskog modela u domaće političke svrhe. povećanje broja agencija poklapa se s postupkom pridruživanja EU. U radu se razmatraju osnovne značajke agencijskog modela u Hrvatskoj, kao i međusobna povezanost procesa agencifikacije i europeizacije javne uprave. Osnovne značajke agencija u Hrvatskoj i njihovo mjesto u organizaciji javnog sektora pokazuju da hrvatske agencije kao upravne organizacije nalikuju onima u drugim zemljama. Međutim, umjesto da su priznate kao poseban institucionalni oblik, hrvatske agencije osnivane su usporedo s napredovanjem procesa pridruživanja EU, bez razvoja prikladnih instrumenata autonomije i kontrole, iako su u oblikovanje institucija uvedene određene novosti, poput profesionalne upravljačke strukture. prilika za dublju institucionalnu promjenu te za razvoj pravog agencijskog modela ukazala se nedavno, kad je ekonomska kriza izazvala neku vrstu šoka u sustavu i kada se na agencije počelo gledati kao na jedan od glavnih generatora neefikasnosti i zamagljenih granica odgovornosti, čije postojanje stoga treba preispitati. Socijalizacija zaposlenika agencija u institucionalnom kontekstu EU može dovesti do novog pristupa agencijskom modelu.
Ključne riječi
agencija; Hrvatska; europeizacija; upravna reforma; autonomija; nadzor
Hrčak ID:
130578
URI
Datum izdavanja:
18.6.2013.
Posjeta: 1.879 *