Medicina Fluminensis, Vol. 54 No. 3, 2018.
Stručni rad
https://doi.org/10.21860/medflum2018_203561
Fenotipska karakterizacija i antimikrobni profil uropatogenih enterokoka
Davorka Repac Antić
orcid.org/0000-0003-4496-7996
; Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Ivana Gobin
orcid.org/0000-0002-8956-4675
; Zavod za mikrobiologiju i parazitologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Gabrijela Begić
orcid.org/0000-0003-3978-663X
; Zavod za mikrobiologiju i parazitologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Sanja Štifter
; Zavod za patologiju i patološku anatomiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Maja Abram
orcid.org/0000-0003-4113-098X
; Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Sažetak
Cilj: Istražiti odabrane čimbenike virulencije te antimikrobnu osjetljivost/rezistenciju uropatogenih bakterija Enterococcus faecalis i Enterococcus faecium. Materijali i metode: Ukupno 96 urinarnih izolata enterokoka identificirano je standardnim i automatiziranim biokemijskim postupcima. Fenotipskim metodama dokazana je prisutnost kazeinaze i želatinaze te lipaze. Metodom agar dilucije određena je rezistencija prema lizozimu. Disk difuzijskom i mikrodilucijskom metodom ispitana je osjetljivost/rezistencija izolata prema odabranim antibioticima. Rezultati: Od ukupnog broja uropatogenih enterokoka, E. faecalis je identificiran u 79,2%, a E. faecium u 20,8% slučajeva. Većina sojeva uropatogenih enterokoka pokazivala je lipolitičku aktivnost, dok je produkcija želatinaze i kazeinaze dominantna karakteristika E. faecalis, a izostaje u E. faecium. Rezistencija prema nižim koncentracijama lizozima uočena je u 97% od ukupnog broja testiranih uropatogenih enterokoka. Visoki stupanj rezistencije na lizozim, zabilježen je u 72% svih ispitanih sojeva. Svi izolati E. faecalis bili su osjetljivi prema glikopeptidima i imipenemu. Vankomicin (VanA fenotip) rezistentni enterokoki (VRE) prisutni su isključivo među sojevima E. faecium. Isti sojevi su rezistentni prema imipenemu, ampicilinu i gentamicinu. Zaključak: S obzirom na rastuću važnost vrsta iz roda Enterococcus kao uzročnika hospitalnih i vanbolničkih infekcija te sve veću učestalost glikopeptidne rezistencije, utvrđivanje čimbenika virulencije i njihove uloge u patogenezi infekcija mokraćnog sustava od posebnog je značenja.
Ključne riječi
antimikrobna rezistencija; čimbenici virulencije; Enterococcus; infekcije mokraćnog sustava; uropatogeni
Hrčak ID:
203561
URI
Datum izdavanja:
1.9.2018.
Posjeta: 3.186 *