Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31724/rihjj.44.1.5
Dativ u hrvatskim štokavskim i kajkavskim gramatikama do 1860.
Marijana Horvat
orcid.org/0000-0003-1798-1098
; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Ljiljana Šarić
orcid.org/0000-0003-4373-9182
; Institutt for litteratur, områdestudier og europeiske språk, Det humanistiske fakultet, Universitetet i Oslo
Sažetak
U članku se istražuje opis dativnih konstrukcija u odabranim hrvatskim štokavskim i kajkavskim slovnicama objavljenima u razdoblju od 1604. do 1859. godine, odnosno od pojave prve hrvatske gramatike Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.) Bartola Kašića do Skladnje ilirskoga jezika za niže gimnazije (1859.) Adolfa Vebera Tkalčevića, prve hrvatske sintakse tiskane kao posebna knjiga. Analizom je obuhvaćeno 17 gramatika, a propituje se na koji su način stari hrvatski gramatičari obrađivali dativ te donose zaključci o njegovu poimanju u starijoj hrvatskoj gramatikografiji. Istraživanje je ponajprije usmjereno na značenje dativa, njegove karakteristične prijedloge te gramatičke opise i zaključke koje su gramatičari izvodili na temelju identičnoga morfološkog oblika dativa i lokativa u jednini.
Činjenice da se hrvatska gramatička tradicija razvijala pod utjecajem latinske gramatike te isti oblik dativa i lokativa jednine u hrvatskom jeziku utjecale su na variranje broja i poimanja padeža u gramatikama promatranoga razdoblja, stoga i na izbor prijedloga koji su se pripisivali dativu. Naime, važno je obilježje većine proučavanih gramatika zajednički prikaz kao dativa onoga što se u suvremenim gramatikama smatra dativom i lokativom, ponajprije kada je riječ o jednini. Drugim riječima, identičan morfološki oblik (u jednini) utjecao je na gramatičku konceptualizaciju onoga što se smatra tipičnim dativnim konstrukcijama (npr. s prijedlogom k) i tipičnim lokativnim konstrukcijama (npr. s prijedlogom u u statičnom kontekstu) samo kao dativne konstrukcije. Uključivanje dativnih i lokativnih prijedloga u djelokrug jednoga padeža (dativa) u jednini može dovesti do implicitnih pretpostavki o semantičkom profilu dativa: pojavljuje se i u statičnim i u dinamičnim konstrukcijama, a njegov je semantički profil različit u jednini i množini.
Do važnih je promjena u opisu dativa u hrvatskome jeziku došlo uključivanjem lokativa u padežni sustav u jednini i s tim u vezi pojavom i ustaljivanjem sustava od sedam padeža u jednini i množini.
Ključne riječi
dativ; prijedlozi s dativom; hrvatske dopreporodne gramatike; ilirske gramatike; gramatike zagrebačke filološke škole; hrvatski jezik; slavenski jezici
Hrčak ID:
203789
URI
Datum izdavanja:
17.7.2018.
Posjeta: 1.778 *