Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15644/asc52/4/2

In vitro kompatibilnost prethodno zagrijanoga giomera i mikropunjenoga hibridnog kompozita

Alena Knežević ; Zavod za restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Herman Ostrow Sveučilišta Južna Kalifornija - Norris stomatološki znanstveni centar, 925 W 34th St, Los Angeles, CA 90089, SAD
Davor Želježić ; Institut za medicinska istraživanja i medicine rada, Zagreb, Hrvatska
Nevenka Kopjar ; Institut za medicinska istraživanja i medicine rada, Zagreb, Hrvatska
Sillas Duarte, Jr. ; Zavod za restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Herman Ostrow Sveučilišta Južna Kalifornija - Norris stomatološki znanstveni centar, 925 W 34th St, Los Angeles, CA 90089, SAD
Zrinka Tarle ; Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 256 Kb

str. 286-297

preuzimanja: 234

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 256 Kb

str. 286-297

preuzimanja: 411

citiraj


Sažetak

Svrha: Svrha rada bila je ispitati citotoksičnost dvaju svjetlosno stvrdnjavajućih kompozitnih materijala nakon zagrijavanja na različitim temperaturama te osvjetljivanja izravno i preko CAD/CAM overleja. Materijali i postupci: Kompozitni materijali (Gradia Direct Posterior i Beautifill II) zagrijani su u uređaju za zagrijavanje Calset na tri različite temperature (T1: 37 °C, T2: 54 °C, T3: 68 °C). Zatim je mala količina postavljena na okrugli kalup (promjera 6 mm; debljine 0,65 mm), prekrivena Mylar folijom, te sprešana i polimerizirana LED uređajem Bluephase. Jedna skupina uzoraka polimerizirana je izravno, a ostale preko CAD/CAM polimera pojačanog keramikom (CRP) i CAD/CAM litijeva disilikatnog keramičkog onleja debljine 2 mm u trajanju 20 i 40 sekunda. Polimerizirani uzorci postavljeni su odmah nakon osvjetljivanja u staničnu kulturu limfocita izoliranih iz periferne krvi. Preživljenje limfocita određivalo se postupkom dvojnog bojenja etidijevim bromidom
i akridinskom narančastom bojom. Kvantitativna procjena učinjena je određivanjem postotka živih, apoptotičnih i mrtvih stanica. Za statističku analizu korišten je Pearsonov hi-kvadrat test. Rezultati: Tijekom 20-sekundne polimerizacije najveći broj živih stanica zabilježen je pri zagrijavanju materijala na 37 °C (T1), a za polimerizaciju od 40 sekunda najveći broj živih stanica zabilježen je pri zagrijavanju materijala na 54 °C (T2). Uzorci polimerizirani preko CAD/CAM overleja pokazali su manju citotoksičnost negoli oni izravno polimerizirani. Zaključak: Osim sastavom kompozitnog materijala, citotoksičnost je uvjetovana načinom polimerizacije i vremenom osvjetljivanja te temperaturom prethodnog zagrijavanja kompozitnog materijala.

Ključne riječi

citotoksičnost, prethodno zagrijavanje kompozita, temperatura, kompozitni materijal

Hrčak ID:

213453

URI

https://hrcak.srce.hr/213453

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.160 *