Ostalo

UČESTALOST SINDROMA KARPALNOG KANALA KOD OBOLJELIH OD MULTIPLE SKLEROZE

VIKTOR VIDOVIĆ ; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Lipik,Hrvatska
MERISANDA ČASAR ROVAZDI ; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Lipik,Hrvatska
SENKA RENDULIĆ SLIVAR ; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Lipik, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet, Katedra za neurologiju, Osijek, Hrvatska
VANJA BAŠIĆ KES ; Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za neurologiju, Zagreb, Hrvatska
BOSILJKA NJEŽIĆ ; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Lipik,Hrvatska
MARICA TOPIĆ ; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Lipik,Hrvatska
KRISTINA DUMANČIĆ ; Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik, Lipik,Hrvatska

Sažetak

Cilj rada: Cilj rada bio je odrediti učestalost sindroma karpalnog kanala kod oboljelih od multiple skleroze (MS). Ispitanici i metode: Ispitivanjem su obuhvaćeni bolesnici s MS stariji od 18 godina koji su bili u razdoblju od 1. studenoga 2017. do 31. svibnja 2018. god. na stacionarnoj rehabilitaciji u Bolnici Lipik. Dijagnoza MS postavljena je sukladno revidiranim McDonaldovim kriterijima. Prikupljeni su podatci o dobi, spolu, stupnju onesposobljenosti, kliničkom tijeku MS i vremenu proteklom od postavljanja dijagnoze MS. Bolesnici koji su imali kliničke simptome sindroma karpalnog kanala (parestezije u šaci ± bolovi u šaci s parestezijama ili bez parestezija i bolova u ruci) upućeni su neurologu na elektrofi ziološku procjenu. Ispitanike smo podijelili u skupine ovisno o prisutnosti ili odsutnosti kompresije medijalnog živca u karpalnom kanalu i na skupine sa zbrojem na ljestvici EDSS ≥6 i <6. Za procjenu postojanja i stupnja težine sindroma karpalnog kanala rabili smo Blandovu neurofi ziološku ljestvicu prema kojoj se sindrom karpalnog kanala dijeli u stupnjeve 0-6. Rezultati: Ukupan broj ispitanika bio je 75, od kojih je 21 (28,0 %) imao elektrofi ziološki potvrđen sindrom karpalnog kanala. Trinaest (17,3 %) ispitanika imalo je obostrano pozitivan nalaz. Nije nađena statistički značajna razlika između skupina bolesnika sa sindromom karpalnog kanala i bez njega u odnosu na dob (t=0,582, p=0,562), spol (t=0,43, p=0,669), trajanje bolesti (t=0,669, p=0,506), stupanj onesposobljenosti (t=0,094, p=0,926) i klinički tijek bolesti (t=0,572, p=0,569). Nađena je pozitivna korelacija između učestalosti sindroma karpalnog kanala i zbroja na ljestvici EDSS ≥6 (rs=0,34, p=0,030) te između stupnjatežine sindroma karpalnog kanala i dobi (rs=0,464, p=0,034). Najčešće je bio dijagnosticiran umjeren stupanj (3. stupanj) kompresije živca. Rasprava: Učestalost sindroma karpalnog kanala među ispitanicima bila je 28 %. Nije nađena razlika između skupina ispitanika sa sindromom karpalnog kanala i bez njega u odnosu na dob i spol. Prosječna dob u skupini ispitanika sa sindromom karpalnog kanala bila je 50,2 godine, što je u okviru dobne granice kada se sindrom karpalnog kanala najčešće javlja i u općoj populaciji (40-60 godina). Stoga je nepostojanje razlike između skupina očekivano, jer je prosječna životna dob u objema skupinama bila slična (50,2:49,4 godine). U većini studija sindrom karpalnog kanala češći je u žena, ali neka od stanja koja su češća u žena bila su isključni kriteriji za ulazak u našu studiju (hipotireoza, reumatoidni artrtitis), neka stanja nisu analizirana (indeks tjelesne mase), a neka nisu bila zastupljena u uzorku (trudnoća). Nepostojanje razlika između skupina u odnosu na zbroj na ljestvici EDSS može se objasniti činjenicom da je u objema skupinama srednja vrijednost zbroja bila gotovo jednaka (4,48:4,44). Veća učestalost sindroma karpalnog kanala u odnosu na opću populaciju, gdje se učestalost procjenjuje na 1 %-4 %, mogla bi biti uzrokovana upotrebom pomagala za hod (štap, štake, hodalica,
invalidska kolica), budući da je učestalost sindroma karpalnog kanala bila značajno viša u onih sa zbrojem 6 i više na ljestvici EDSS. Radi se o bolesnicima koji moraju koristiti pomagalo za hod (6 - štap ili štaka, 6,5 - dvije štake ili hodalica, 7 - invalidska kolica). U uzorku nismo imali zastupljene bolesnike sa zbrojem na ljestvici EDSS većim od 7. Nepostojanje razlika između skupina s obzirom na trajanje bolesti i tijek bolesti očekivani je nalaz, budući da je MS bolest središnjega živčanog sustava, a ne progresivna bolest perifernoga živčanog sustava. Pozitivna korelacija između stupnja sindroma karpalnog kanala i porasta životne dobi u skladu je s rezultatima drugih istraživanja s obzirom na gubitak aksona i poremećaje u krvnim žilama živca sukladno s porastom dobi. Zaključak: S obzirom na visoku učestalost i činjenicu da simptomi sindroma karpalnog kanala mogu biti zamijenjeni simptomima MS potreban je aktivan pristup u dijagnostici sindroma karpalnog kanala kod oboljelih od MS, osobito onih koji koriste pomagala za hod.

Ključne riječi

multipla skleroza; sindrom karpalnog kanala; elektrofiziološko testiranje

Hrčak ID:

216430

URI

https://hrcak.srce.hr/216430

Datum izdavanja:

30.1.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.017 *