Biochemia Medica, Vol. 18 No. 1, 2008.
Izvorni znanstveni članak
Biološki biljezi enzimske i neenzimske antioksidacijske zaštite u šećernoj bolesti tipa 2 - usporedna analiza
Emina Čolak
Vesna Dimitrijević-Srećković
Predrag B. Djordjević
Sanja Stanković
Biljana Glišić
Branko Srećković
Nada Majkić-Singh
Sažetak
Cilj naše studije bio je odrediti međusobne odnose između „prve", neenzim-ske, te „druge", enzimske crte antioksidacijske zaštite u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i očitovanim kardiovaskularnim komplikacijama. Drugi je cilj bio utvrditi odnose između prooksidacijskih (lipidni status) i antioksidacijskih parametara u ispitivanih bolesnika.
Materijali i metode: U našu je studiju parova bilo uključeno ukupno 117 bolesnika s šećernom bolesti tipa (69 sa, te 48 bez kardiovaskularnih komplikacija) i 42 zdrava ispitanika. Određivani su sljedeći antioksidacijski enzimski parametri: eritrociti, Cu, Zn-SOD, glutation-peroksidaza (GPx) i glutation-reduk-taza (GR), kao i ukupni antioksidacijski status (engl. total antioxidant status, TAS), te bilirubin, mokraćna kiselina, ukupni proteini, albumin i haptoglobin. Enzimski antioksidacijski parametri i TAS analizirani su pomoću komercijalnih testova tvrtke RandoxLtd, V. Britanija, koji se temelje na spektrofotometrij-skim metodama, dok su ostali neenzimski i lipidni parametri određeni standardnim laboratorijskim metodama.
Rezultati: U odnosu na zdrave ispitanike, bolesnici s šećernom bolesti tipa 2 i kardiovaskularnim komplikacijama imali su značajno niže vrijednosti en-zimskih antioksidansa (P < 0,001) i više vrijednosti ukupnog bilirubina (P = 0,050), mokraćne kiseline (P < 0,001) i haptoglobina (P < 0,001). Slaba je pozitivna korelacija utvrđena između SOD i GPx (R = 0,289, P = 0,028) te između SOD i GR (R = 0,259, P = 0,045), a slaba negativna korelacija zabilježena je između GPx i mokraćne kiseline (R = - 0,35, P = 0,009) te GPx i ukupnog bilirubina (R = - 0,40, P = 0,018). TAS je slabo korelirao s trigliceridima (R = 0,32, P = 0,037), a GPx i GR su korelirali s HDL-kolesterolom (R = 0,457, P = 0,007; te R = 0,466, P = 0,001).
Zaključci: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da bolesnici s šećernom bolesti tipa 2 imaju značajno promijenjenu antioksidacijsku zaštitu, uz različiti stupanj neravnoteže između skupa neenzimskih tvari i aktivnosti enzimskih antioksidanasa, koja ovisi o tome jesu li se kardiovaskularne komplikacije pojavile ili ne.
Ključne riječi
oksidacijski stres; antioksidacijska zaštita; šećerna bolest tipa 2; kardiovaskularne komplikacije; usporedna analiza
Hrčak ID:
20206
URI
Datum izdavanja:
18.2.2008.
Posjeta: 1.969 *