Izvorni znanstveni članak
EFEKTI PERCIPIRANOG STRESA I STILOVA SUOČAVANJA NA TJELESNE SIMPTOME
Jasna HUDEK-KNEŽEVIĆ
Igor KARDUM
Romana LESIĆ
Sažetak
U ovom se istraživanju ispituju izravni i neizravni efekti stilova
suočavanja sa stresom i stupnja doživljenog stresa na tjelesne
simptome studenata, i to u kontekstu svakodnevnih stresnih životnih
događaja. Ispitivanje je provedeno na 153 zdrava studenta
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Uporabom kauzalnog
strukturalnog modeliranja testirana su tri modela s obzirom
na tri skupine doživljenih tjelesnih simptoma. U sva su tri modela
uključena tri stila suočavanja sa stresom (problemu usmjereno
suočavanje, emocijama usmjereno suočavanje i izbjegavanje) i
percepcija intenziteta stresa, a kao posljedične varijable u prvom
su modelu uključeni simptomi respiratornih infekcija, u drugom
simptomi autonomne disfunkcije, a u trećem ostali tjelesni simptomi
(lokomotorni problemi, problemi probave i problemi s ko-
žom). Rezultati pokazuju da stilovi suočavanja nemaju značajnih
izravnih efekata niti na jednu skupinu ispitivanih tjelesnih simptoma.
Kad je riječ o efektima stilova suočavanja na percepciju
stresa, rezultati pokazuju da problemu usmjereno suočavanje
značajno smanjuje, a izbjegavanje značajno povećava stupanj
doživljenoga stresa. Međutim, stupanj doživljenog stresa pokazuje
značajan pozitivan efekt samo na simptome autonomne
disfunkcije, ali ne i na simptome respiratornih infekcija i ostale
tjelesne simptome, što nije u skladu s rezultatima u literaturi.
Raspravlja se o potrebi poboljšanja mjerenja simptoma
respiratornih infekcija i o potrebi psiholoških intervencija usmjerenih
na pomoć studentima u ispravnom etiketiranju vlastitih
tjelesnih senzacija koje se odnose na popratne efekte stresa.
Ključne riječi
Hrčak ID:
20324
URI
Datum izdavanja:
31.8.1999.
Posjeta: 5.199 *