Pregledni rad
Zlouporaba društvenih mreža u javnom poticanju na nasilje i mržnju i širenju lažnih vijesti: potreba transplantiranja njemačkog Zakona o jačanju provedbe zakona na društvenim mrežama?
Sunčana Roksandić Vidlička
; Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Krešimir Mamić
; Ravnateljstvo policije, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Sloboda izražavanja kao jedno od temeljnih ljudskih prava doživjela je svoju apsolutnu primjenu tek s masovnom pojavom interneta i društvenih mreža. Internet kao medij omogućuje istovremenu razmjenu
podataka s neograničenim brojem korisnika u realnom vremenu, što u povijesti ni jedna informacijska tehnologija nije postigla na razini na kojoj to postiže internet. Zbog brojnih svojih prednosti internet je postao i omiljeno sredstvo za razmjenu neželjenog ili nezakonitog sadržaja te počinjenja niza kažnjivih ponašanja, što je impliciralo i razvoj novih znanstvenih područja izučavanja borbe protiv takvih ponašanja, koja se kolokvijalno nazivaju računalna sigurnost i računalni kriminalitet. Za razliku od brojnih drugih oblika kažnjivih ponašanja na internetu, širenje govora mržnje i lažnih vijesti putem društvenih mreža zbog nepostojanja ujednačene regulative često prolazi bez odgovarajućeg oblika društvenog odgovora.
Hrvatsko kazneno zakonodavstvo adresira govor mržnje na internetu kroz kazneno djelo javno poticanje na nasilje i mržnju (članak 325. Kaznenog zakona) bez posebnog propisivanja kada bi društvene mreže odgovarale za širenje takvih sadržaja.
Unatoč iznimnoj osviještenosti širih međunarodnih krugova, još uvijek nisu uspostavljeni zajednički okviri koji će normirati odgovornost društvenih mreža za sadržaje koji se putem njihovih platformi šire. Štoviše, zakonodavstvo EU-a, koje je doneseno u vrijeme kada internet i društvene mreže još uvijek nisu imale toliko značajnu ulogu u kreiranju javnog mnijenja, štiti društvene mreže od takve odgovornosti. Ipak, pojedine države, svjesne trenutka i značaja normativnog iskoraka, pristupile su donošenju nacionalnih regulatornih okvira u ovom području.
Cilj je autora istražiti postoji li potreba za nacionalnim normiranjem pitanja odgovornosti društvenih mreža za govor mržnje korisnika na njihovim platformama. U cilju istraživanja autori su analizirali provedena međunarodna istraživanja, prikupili podatke Ministarstva unutarnjih poslova i analizirali dostupne podatke državnih tijela, analizirali nacionalno i zakonodavstvo EU-a, kao i Zakon o jačanju provedbe zakona na društvenim mrežama SR Njemačke te konzultirali domaću i međunarodnu literaturu.
Nakon provedene analize, autori zaključuju kako je potrebno donijeti poseban zakon koji bi regulirao odgovornosti društvenih mreža za sadržaje koji njihovi korisnici objavljuju. Tek po donošenju posebnog zakona omogućilo bi se procesuiranje društvenih mreža za sadržaje korisnika sukladno odredbama čl. 325. Kaznenog zakona.2 Naime društvene bi mreže npr. nečinjenjem prekršile odredbe tog posebnog zakona koji bi regulirao pitanje njihove odgovornosti ukoliko ne nadziru sadržaj i ne "skidaju" (take-down) nezakoniti sadržaj. Kao uzor regulaciji autori predlažu korištenje njemačkoga Zakona o jačanju provedbe zakona na društvenim mrežama, uz potrebu uvažavanja svih specifičnosti nacionalnog kaznenog pravnog okvira.
Ključne riječi
društvene mreže; širenje lažnih vijesti; sloboda izražavanja; jasno poticanje na nasilje i mržnju; zakonodavstvo EU-a; Zakon o jačanju provedbe zakona na društvenim mrežama
Hrčak ID:
218951
URI
Datum izdavanja:
12.12.2018.
Posjeta: 5.212 *