Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

TEORIJA DRUŠTVENIH POKRETA – AMERIČKE PERSPEKTIVE

Milan MESIĆ


Puni tekst: hrvatski pdf 298 Kb

str. 699-729

preuzimanja: 1.939

citiraj


Sažetak

U radu je iznesen prikaz i pokušaj sinteze poslijeratnih
američkih perspektiva istraživanja društvenih pokreta, u okviru
sociologije i teorije društvenih pokreta. Prvo poglavlje osvrće se
na preteče teorije društvenih pokreta. Spominje se Le Bon zbog
njegova utjecaja na čikašku školu kolektivnog behaviorizma.
Posebna pozornost posvećena je Rudolfu Heberleu, prvom
istaknutijem poslijeratnom teoretičaru društvenih pokreta.
Klasična teorija društvenih pokreta predstavljena je u svoje tri
poznate inačice: kolektivno ponašanje, teoriju masovnog
društva te model statusne inkonzistencije. Zajedničko im je
opće kauzalno objašnjenje društvenih pokreta koji su shvaćeni
kao neracionalno ponašanje. Resurno-mobilizacijska teorija
javila se kao odgovor na pojavu novih društvenih pokreta koji
se više nisu mogli razumjeti iz klasične perspektive
izvaninstitucionalnoga kolektivnog djelovanja. Njezino temeljno
polazište je Olsonov model racionalnog aktera koji kalkulira
troškove i koristi prije upuštanja u kolektivnu akciju. Pod
kritikama model je doživio veće revizije, a resursnomobilizacijska
škola postala je dominantnom paradigmom
istraživanja društvenih pokreta 70-ih i 80-ih godina u Americi.
U novije vrijeme sve je više potiskuje model političko-procesne
analize koja se prvotno razvila pod okriljem resursnomobilizacijske
paradigme. Njezina je temeljna postavka da
društveni procesi utječu posredno na društvene proteste,
restrukturiranjem odnosa moći. Za razvitak društvenih pokreta
ključne su povoljne političke prilike, pa se ovaj pristup naziva
još i političko-oportunitetnim. Na kraju, otvara se pitanje
postmoderne perspektive u teoriji društvenih pokreta.

Ključne riječi

Hrčak ID:

20465

URI

https://hrcak.srce.hr/20465

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 3.240 *