Medicus, Vol. 12 No. 2_Spolne bolesti, 2003.
Pregledni rad
Dijagnostika spolno prenosivih bolesti
Lidija Žele-Starčević
Sažetak
Prikazana je dijagnostika spolno prenosivih
bolesti. Tradicionalni pristup dijagnostici C. trachomatis bazira
se na staničnoj kulturi, što je tehnički vrlo zahtjevan postupak.
Prednost testova baziranih na detekciji antigena i nukleinskih
kiselina je u brzini (DFA, EIA, PACE 2) i u mogućnosti
obrade velikog broja uzoraka (EIA, PACE 2). Metode bazirane
na amplifikaciji nukleinskih kiselina (PCR, LCR) imaju iznimno
visoku specifičnost i osjetljivost. U. urealyticum i M. hominis
dobro rastu na posebno obogaćenim umjetnim hranjivim podlogama.
Kultivacija M. genitalium traje 1-2 mjeseca te se za
njezin dokaz rabe PCR-testovi. T. vaginalis se u sekretima iz
genitalnog trakta dijagnosticira mikroskopiranjem nativnog
preparata ili kulturom na različitim obogaćenim podlogama.
Za dijagnostiku N. gonorrhoeae važan je mikroskopski pregled
uzorka odmah nakon uzimanja. Uzorak se boji po Gramu ili
metilenskim plavilom. Podloge za uzgoj N. gonorrhoeae
sadržavaju bogatu hranjivu bazu s dodatkom krvi. Selektivne
podloge sadržavaju i antibiotike koji omogućuju izolaciju
gonokoka iz visokokontaminiranih uzoraka. Za dijagnostiku N.
gonorrhoeae postoje komercijalni amplifikacijski testovi (PCR,
LCR). Od molekularnih metoda DNA hibridizacijske metode
(PACE 2, Digene Hybrid Capture II) osim odvojenih testova
nude i paralelnu dijagnostiku N. gonorrhoeae i C. trachomatis.
Za detekciju HPV-a najčešće se rabe molekularne metode
bazirane na hibridizaciji nukleinskih kiselina (HCII) i lančane
reakcije polimerazom (PCR). Testom je obuhvaćeno 13
genotipova visokog rizika i 5 genotipova niskog rizika.
Ključne riječi
C. trachomatis; dijagnostika; T. vaginalis; N. gonorrhoeae; HPV; urogenitalne mikoplazme
Hrčak ID:
20542
URI
Datum izdavanja:
7.10.2003.
Posjeta: 3.924 *