Cardiologia Croatica, Vol. 14 No. 5-6, 2019.
Pregledni rad
https://doi.org/10.15836/ccar2019.126
Procjena rizika od nastanka karcinoma povezanog s primjenom antihipertenziva
Rea Levicki
; Opća županijska bolnica Požega, Požega, Hrvatska
Martina Lovrić Benčić
orcid.org/0000-0001-8446-6120
; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Bojan Jelaković
; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Brojna su klinička istraživanja ispitivala mogući karcinogeni učinak anihipertenzivnih lijekova. Istraživan je njihov učinak na nastanak karcinoma prostate, kože, dojke, bubrega i pluća. Dokazano je da ukupni rizik od nastanka karcinoma pri uporabi svih antihipertenziva nije povišen. Za pojedine skupine karcinoma dokazano je smanjenje rizika od nastanka maligne bolesti uz uporabu antihipertenzivne terapije. Dobivene su vrijednosti jednake pri dugotrajnoj uporabi lijekova (> 7,5 godina); s duljinom primjene terapije ne dolazi do očekivanog porasta rizika, dok se u nekim istraživanjima vrijednost relativnog rizika s duljinom uporabe antihipertenziva smanjuje. Nijedna skupina antihipertenziva nije bila vezana s povišenim relativnim rizikom od nastanka karcinoma prostate, štoviše, uporaba beta-blokatora i dugogodišnja uporaba alfa-blokatora imala je protektivan učinak. Agencija za lijekove i medicinske proizvode i Europska agencija za lijekove obavještavaju o povišenom riziku od nastanka nemelanomskog
raka kože uz uporabu hidroklorotiazida. Hrvatsko društvo za hipertenziju preporučuje razmotriti u kliničkoj praksi omjer koristi i rizika terapije hidroklorotiazidom, adekvatno informirati pacijenta te zajedno s njim donijeti odluku o daljnjoj uporabi hidroklorotiazida u terapiji. Relativni rizik za nastanak karcinoma dojke pri uporabi blokatora kalcijskih kanala, ali i drugih antihipertenziva nije bio povišen, vrijednosti su bile jednake onima u kontrolnim skupinama. Vjerojatnije je da je rizik od nastanka karcinoma bubrega vezan za samu patogenezu arterijske hipertenzije, a ne uz uporabu diuretske terapije. Zaključno, osim dokazane povezanosti uporabe hidroklorotiazida s nastankom nemelanomskog raka kože, valjanih dokaza za moguću karcinogenost drugih antihipertenziva još nema pa stoga preporučujemo u kliničkoj praksi nastaviti slijediti postojeće smjernice za liječenje arterijske hipertenzije uz reevaluaciju odluke o terapiji hidroklorotizadom u skladu s preporukama Hrvatskoga društva za hipertenziju.
Ključne riječi
antihipertenzivi; karcinom; hidroklorotiazid
Hrčak ID:
221452
URI
Datum izdavanja:
26.6.2019.
Posjeta: 1.907 *