Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31820/f.31.1.8
POVIJEST BEZGLAGOLSKIH REČENICA S DEMONSTRATIVNIM IDENTIFIKATORIMA U HRVATSKOM JEZIKU
Ana Šimić
orcid.org/0000-0001-8223-1168
; Old Church Slavonic Institute Zagreb
Sažetak
U članku je predstavljena korpusna, tipološka i dijakronijska raščlamba bezglagolskih rečenica s demonstrativnim identifikatorima (prezentativima) u povijesti hrvatskoga jezika. Kao jednom od četiri tipa demonstrativa, prema H. Diesselu, sintaktički je kontekst demonstrativnih identifikatora kopularna ili bezglagolska rečenica. Funkcija im je usmjeriti sugovornikovu pozornost na pojedinosti izvanjezične ili unutarjezične stvarnosti. U članku su predstavljene najnovije tipologije demonstrativa s osvrtom na status demonstrativih identifikatora. Nadalje, korpusnom su i povijesnom raščlambom predstavljene bezglagolske rečenice s demonstrativnim identifikatorima u hrvatskom jeziku: 1. se človêkь 2. Evo čovjeka! Najveća promjena odnosi se na padež imenskoga argumenta. U prvom hrvatskom književnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom imenska je riječ u nominativu (1), dok je u suvremenom hrvatskom jeziku ona najčešće u genitivu (2). Osim povijesne raščlambe zadanih bezglagolskih rečenica, u članku je provedena usporedba sa sličnim bezglagolskim konstrukcijama u čijem su sastavu uzvici ili čestice i imenski argument u nominativu, genitivu i akuzativu. Konačno, hrvatske bezglagolske rečenice s demonstrativnim identifikatorima uspoređene su sa sličnim komstrukcijama u nekim slavenskim i drugim jezicima Europe.
Ključne riječi
Demonstrativi; demonstrativni identifikatori; prezentativi; bezglagolske rečenice; hrvatski jezik; povijesna sintaksa
Hrčak ID:
223195
URI
Datum izdavanja:
23.7.2019.
Posjeta: 1.932 *