Uvod
Ovaj rad prikazuje postupak crosslinkinga s niskomolekularnim riboflavinom u ekstremno tanke rožnice debljine ispod 350 μm. Postupak crosslinkinga minimalno je invazivan zahvat koji povećava stupanj umrežavanja kolagenih vlakana u stromi rožnice pomoću stvaranja novih kovalentnih veza među postojećim kolagenim vlaknima (1). Keratokonus je neupalna progresivna degeneracija rožnice. Karakteriziran je bilateralnim i čestim asimetričnim stanjivanjem rožnice. Rožnica poprima oblik konusa te je zbog toga prisutan astigmatizam i loša vidna oštrina. Početak bolesti u većini slučajeva javlja se u pubertetu, a progresija bolesti najizraženija je u adolescentnoj i ranoj odrasloj dobi. Ako se bolest ne liječi može doći do spontane stabilizacije keratokonusa u trećemu ili četvrtomu desetljeću života fiziološkim procesom starenja rožnice. Nažalost, prije fiziološke stabilizacije rožnice, progresivni keratokonus uzrokuje ožiljne promjene rožnice te je do sada keratoplastika bila jedina terapijska mogućnost (2).
Materijali i metode
Pacijent u dobi od 15 godina primljen je na kliničku obradu i liječenje zbog progresivnoga i uznapredovaloga keratokonusa desnoga oka. Pacijentu je u dvjema ustanovama predložen zahvat keratoplastike s obzirom na to da nije mogao nositi kontaktne leće zbog ekstremne progresije keratokonusa. Debljina rožnice izmjerena je pomoću aparata najnovije generacije, Oculus Pentacama. Najtanja debljina rožnice desnoga oka iznosila je 328 μm. Pacijentu je predložen postupak crosslinkinga. Sam postupak crosslinkinga izveden je prema Drezden skome protokolu (2). Svakih pet minuta na rožnicu je kapan niskomolekularni riboflavin. Nakon 45 minuta postignuta je debljina rožnice preko 400 μm te se nastavio postupak UV zračenja.
Rezultati
Na dnevnoj je kontroli biomikroskopskim pregledom bio vidljiv oporavak epitela rožnice desnoga oka. Jedan mjesec i šest mjeseci nakon provedenoga postupka crosslinkinga rožnice desnoga oka nije vidljiva daljnja progresija keratokonusa te je vidna oštrina iznosila 1,0 uz piggyback sustav nošenja kontaktnih leća (3).
Rasprava
S obzirom na to da je za primjenu ove metode potrebna minimalna debljina rožnice 400 μm, postavlja se pitanje što učiniti s pacijentima čija je rožnica debljine ispod 400 μm, odnosno s pacijentima u kojih se nakon 30 minuta kapanja ne postigne ta debljina. U ovome prikazu slučaja primijenjeno je produljeno kapanje u trajanju od 45 minuta kako bismo zadovoljili granicu od 400 μm za obavljanje postupka. U literaturi su opisani i drugi pristupi. Sachdev i suradnici navode obavljanje postupka crosslinkinga uz postavljanje donorskih lamela stroma rožnice na najtanji dio rožnice pacijenta na kojemu se obavlja postupak crosslinkinga. Time su autori postigli, uzevši u obzir da je debljina lamela od 80 do 100 μm, trenutačno zadebljanje rožnice preko 400 μm te su zadovoljili kriterije za primjenu crosslinkinga. Nakon obavljenoga postupka lamele se odstrane s pacijentove rožnice bez ikakvih posljedica (4). Mazzotta i Ramovecchi pokušali su riješiti problem tankih rožnica metodom koja se naziva Epithelial island cross-linking. U toj se metodi ostavlja središnji dio epitela rožnice promjera 3,25 mm te se ostali epitel, kao i u klasičnoj metodi, odstrani. Ostavljanjem središnjega dijela epitela debljina rožnice na tome mjestu ostaje preko 400 μm te se postupak crosslinkinga može nesmetano provesti (5).