Izvorni znanstveni članak

Visokofrekventni umor nakon skokova maksimalne snage

Blaž Jereb ; Faculty of Sport, University Ljubljana
Vojko Strojnik ; Faculty of Sport, University Ljubljana

Sažetak

UVOD
Umor je složena pojava na koju utječu brojni fiziološki i psihološki faktori. Fiziološki, umor se obično definira kao reverzibilni pad mišićne sile, ili kao nemogućnost održanja potrebne ili ocekivane mišićne jakosti ili snage. Pri voljnoj izometričnoj mišićnoj kontrakciji (MVC), mišićna sila je rezultat različitih zbivanja u lancu prijenosa naredbi iz mozga u mišić. Umor se javlja kada se jedno ili više različitih zbivanja događa istovremeno, a moguće je razlikovati centralni i periferni umor. Periferni umor uključuje ona zbivanja koja se nalaze ispod razine neuromuskularne sinapse, a može se podijeliti na visoko ili nisko frekventni mišićni umor. Visoko frekventni mišićni umor javlja se kao rezultat slabljenja širenja akcijskog potencijala duž mišićnog vlakna, dok problem mišićnog zamora niske frekvencije leži u ekscitacijsko-kontrakcijskom mehanizmu. Tip mišićnog napora u izotoničkoj mišićnoj kontrakciji ovisi o intenzitetu i trajanju opterećenja, kao i o tipu mišićne kontrakcije koja se koristi za savladavanje tog opterećenja. Visokofrekventni umor javlja se nakon vježbi koje uključuju ciklus kontrakcije i opuštanja mišića (stretch-shortening cycle - SSC). Niskofrekventni umor prevladava u vježbama maksimalne koncentrične mišićne kontrakcije i kod submaksimalnog SSC treninga. Visoko frekventni mišićni umor može uzrokovati smanjenje širenja akcijskog potencijala duž sarkoleme. S druge strane, javlja se poboljšanje svojstava kontraktilnog mehanizma mišića, koje se očituje ubrzanjem otpuštanja Ca2+ iz sarkoplazmatskog retikuluma te ubrzanjem ciklusa kretanja poprečnih mostića. U prethodnim su istraživanjima skokovi izvođeni na posebnom sledge-aparatu, koji je omogućavao duže vrijeme kontakta i veću amplitudu savijanja koljena za vrijeme kontakta (do 90° u donjoj poziciji). U praksi (stvarnim uvjetima), skokovi s kraćim kontaktnim vremenom i manjom amplitudom koljena izvode se u cilju poboljšanja snage odraza. Te bi razlike mogle imati značajan utjecaj na neuromišićnu funkciju. Zato je moguće očekivati višu razinu mišićne preaktivacije i viši potencijal refleksa što može rezultirati višom frekvencijom okidanja živčanih impulsa kod odraza nego kod skokova na sledge-aparatu. Također je moguće očekivati da će skokovi izazvati pojavu visoko frekventnog umora. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi tip mišićnog umora koji se javlja nakon maksimalno intenzivnog izvođenja vertikalnih skokova uz kratkotrajni kontakt s podlogom.

METODE
Jedanaest zdravih studenata fizičke kulture (dob=22.9 +/- 3.9 god., visina = 176.1 +/- 4.1 cm, tjelesna masa= 71.8 +/- 3.7 kg) dobrovoljno je, uz osobni pristanak, sudjelovalo u istraživanju. Istraživanje je odobrio Nacionalni medicinski etički odbor. Eksperiment je sadržavao zagrijavanje, izvođenje maksimalnih skokova u trajanju 60 sekundi na tenziometričkoj ploči, uzimanje uzoraka krvi iz ušne resice kako bi se dobio uvid u koncentraciju laktata (LA), te električnu stimulaciju relaksiranog m. vastusa lateralisa s nizom električnih impulsa visoke (100 Hz) i niske (20 Hz) frekvencije. Također je dodatno mjerena i reakcija na jedan supramaksimalni električni trzaj. Maksimalni moment sile pri 45 stupnjeva u koljenskom zglobu mjeren je za vrijeme električnog podraživanja sa 100 Hz i sa 20 Hz. Trzaj je analiziran za maksimalnu vrijednost momenta sile (FTW), vrijeme kontrakcije (CT) te na poluvremenu oporavka (RT ). Mjerenja su provedena prije i nakon izvodenja skokova (60
sec.).

REZULTATI
Skokovi su pokazali trend povećanja mehaničke snage na kraju zadatka, dok je visina skoka pala sa 35 na 32 cm (P=0.002). U toku izvođenja skokova vrijeme kontakta s podlogom također se je promijenilo. Dobiveno je statistički značajno skraćenje vremena kontakta (P=0.000). Međutim, nije bilo statistički značajnih promjena u pokazateljima umora, što je iskazano kao omjer između prosječne snage za vrijeme prvih i zadnjih 15 sekundi odražavanja.
Srednja vrijednost F u prosjeku se smanjila za 12%. Vrijeme kontrakcije smanjilo se za 5%, što se nije pokazalo statistički značajnim. Poluvrijeme oporavka smanjilo se je za 7%, što također nije bilo statistički značajno.
Vidljiv je bio trend povećanja snage pri podraživanju sa 20 Hz, ali su i te promjene bile preniske da bi bile statistički značajne. Pri podraživanju sa 100 Hz, mišić je reagirao smanjenjem sile, što se pokazalo statistički značajnim (P=0.01). Koncentracija laktata u krvi (LA) povećala se je nakon vježbanja u odnosu na period zagrijavanja. Najviša koncentracija laktata u krvi primijećena je u trećoj minuti nakon prestanka izvođenja skokova (6.4 mmol/l), što je bilo statistički značajno različito od koncentracije laktata u krvi u fazi zagrijavanja (P=0.000).

RASPRAVA
Glavni rezultati ovog istraživanja očituju se u minimalnim promjenama mehaničkih parametara pri izvođenju skokova, kao što su snaga skoka, visina skoka, vrijeme kontakta s podlogom i količina umora. Dobivene su i manje promjene u kontraktilnim karakteristikama mišića, gdje je dobiveno malo smanjenje F , dok je vrijeme CT i RT također neznatno skraćeno. Najznačajnije promjene dobivene su pri podraživanju mišića električnim impulsima frekvencije 20 i 100 Hz. Pri podraživanju sa 20 Hz promjene mišićne sile nisu statistički značajne, dok je najznačajniji učinak dobiven pri podraživanju frekvencijom 100 Hz, a očitovao se u smanjenju mišićne sile.

ZAKLJUČAK
Na temelju istraživanja mišićnog umora u ciklusima kontrakcija-opuštanje (Strojnik i Homi, 2000), možemo zaključiti da: (1) pri submaksimalnom SSC vježbanju s dužim vremenom izvođenja javlja se niskofrekventni umor, i (2) kod SSC vježbi maksimalnog intenziteta i kratkog trajanja prevladava visoko frekventni umor. Rezultati ovog istraživanja pripadaju ovoj drugoj grupi. Nakon 60 s maksimalnog uzastopnog izvođenja skokova, javlja se visoko frekventni umor. Najzanimljivija je uočena niska učinkovitost kontraktilnih karakteristika mišića, dok je u isto vrijeme blok provođenja impulsa sprečavao učinkovitu aktivaciju mišića. Iz ovog je vidljivo da reakcija istog mišića na opterećenje može biti vrlo različita: ako se umor javlja u provodnom dijelu mišića, kontrakcijski aparat istog mišića biti će neiskorišten

Ključne riječi

neuromišićni umor; SSC vježba; električno podraživanje

Hrčak ID:

225203

URI

https://hrcak.srce.hr/225203

Datum izdavanja:

1.12.2001.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.206 *