Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Utjecaj nekih mjernih postupaka na strukturu fleksibilnosti

Borut Pistotnik ; Faculty of Sport, University of Ljubljana, Slovenia


Puni tekst: engleski pdf 113 Kb

str. 16-22

preuzimanja: 286

citiraj


Sažetak

Glavni je cilj ovoga istraživanja bio definirati prostor fleksibilnosti primjenom raznih mjernih postupaka i procijeniti osjetljivost strukture fleksibilnosti na utjecaj morfoloških obilježja. Dostupna kineziološka i medicinska literatura, koja se bavi tim problemom, tvrdi da je fleksibilnost važan faktor optimalnog tjelesnog fitnesa (sportske pripremljenosti) svakog sportaša, a isto je tako i važan faktor u svakodnevnom životu. Problem mjerenja fleksibilnosti predmetom je brojnih kinezioloških i medicinskih studija. Na temelju toga razvijeni su mnogobrojni mjerni postupci gdje je amplituda pokreta mjerena ili linearnim mjerilom ili kutnim stupnjevima. Ipak, većina relevantnih istraživanja temelji se na informacijama dobivenima postupcima linearnog mjerenja fleksibilnosti. Stoga se postavlja pitanje kakva je struktura fleksibilnosti ako su ulazne informacije dobivene postupkom mjerenja kutnih stupnjeva. Uzorak ispitanika činilo je 236 studenata Sveucilišta u Ljubljani, u dobi od 21 ili 22 godine. Za mjerenje fleksibilnosti ispitanici su morali izvesti 15 zadataka koji su svi zahtijevali veliku amplitudu pokreta ramenog pojasa, trupa i kuka. Amplitude pokreta mjerene su trima postupcima: linearno, gravitacijskim goniometrom i klasičnim goniometrom. Podaci o morfološkim obilježjima dobiveni su sklopom od 21 mjere. Obje skupine podataka (o fleksibilnosti i o morfologiji) obrabene su standardnim deskriptivnim statističkim postupcima. Klasičnim i suvremenim postupcima, koji su obuhvaćeni programom RTT7G, utvrđene su osnovne karakteristike uporabljenih mjernih instrumenata. Latentna struktura istraženog prostora utvrđena je oblimin rotacijom pod Guttman-Kaiserovim kriterijem. Rezultati testova fleksibilnosti vrednovani su regresijskom analizom na temelju antropometrijskih mjera. Za svaku varijablu definiran je udio varijabiliteta koji se može predvidjeti iz morfoloških obilježja. Isti postupci fak-torske analize, koji su se koristili na sirovim podacima, primijenjeni su na parcijalizirane rezultate. Na temelju Tuckerovih koeficijenata slaganja ustanovljena je konzistentnost rezultata prije i nakon parcijalizacije. Većina primijenjenih testova fleksibilnosti pokazala je zadovoljavajuću pouzdanost. Linearne mjere pokazale su najbolje metrijske karakteristike, a zatim slijede testovi mjereni gravitacijskim goniometrom. Sve faktorske strukture dobivene različitim mjernim postupcima bile su definirane latentnim dimenzijama topološki vezanima za zglobove i područja oko njih i točno su bile određene akcijom i prostornim karakteristikama pokreta. Različiti mjerni postupci, primijenjeni na istim zadacima, dali su isti oblik fleksibilnosti (5 faktora dobivenih linearnim mjerenjem i gravitacijskim goniometrom te 6 faktora dobivenih mjerenjem klasičnim goniometrom). Također se pokazalo da je morfologija utjecala na sve mjere svih triju metoda, ali nije utjecala na dobivene strukture fleksibilnosti. Tjelesne mjere znacajno su slabje utjeca- le na rezultate dobivene mjerenjem kutnih stupnjeva. Od ukupno 45 mjerenja fleksibilnosti, tjelesne proporcije nisu utjecale na rezultate u samo 16 slucajeva: u 7 mjera dobivenih gravi- tacijskim goniometrom, 7 mjera dobivenih klasičnim goniometro te samo u 2 linearne mjere. Na temelju prikupljenih podataka može se tvrditi da je mjerni postupak u kojemu se fleksibilnost mjeri gravitacijskim goniometrom najpogodniji za prikupljanje relevantnih podataka.

Ključne riječi

studenti; fleksibilnost; morfološke karakteristike; struktura; relacije; postupci mjerenja

Hrčak ID:

225366

URI

https://hrcak.srce.hr/225366

Datum izdavanja:

28.6.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 929 *