Pregledni rad
https://doi.org/10.47960/2712-1844.2019.5.177
Turcizmi u časopisu Kršćanska obitelj (1900. – 1904.)
Draženko Tomić
orcid.org/0000-0003-3447-7838
; Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet
Sažetak
Turcizmi – riječi turskoga, arapskoga, perzijskoga i grčkoga podrijetla, orijentalizmi – prisutni su u hrvatskim (posebno štokavskim) govorima kao posljedica geografskih, povijesnih i kulturoloških dodira s turskim jezikom. Rad prije svega promatra danas manje frekventne, pa i sasvim arhaične turcizme i egzotizme, koji su bili u uporabi među katoličkim seoskim pučanstvom na početku dvadesetoga stoljeća. Ogledni primjerak je bosansko-hercegovački, mostarski, mjesečnik Kršćanska obitelj, poučni i zabavni list za hrvatski katolički puk, a ujedno i glasilo hrvatskih seljačkih škola, koji su uređivali i tiskali hercegovački franjevci (1900. – 1920., 1938. – 1944.). Sa stajališta lingvističkih istraživanja valja ukazati na činjenicu da ovaj časopis počinje izlaziti dvadesetak godina nakon što je Austro-Ugarska zaposjela Bosnu i Hercegovinu (1878.) i da se ovdje promatra prvo petogodište časopisa, tj. dok ga uređuje Radoslav Glavaš, st. (1867. – 1913.). Turcizmi se najviše pojavljuju u pripovijetkama iz života na selu. Pronađeno ih je 167 i nekolicina riječi za koje nije sigurno podrijetlo, što je s ponavljanjima do najviše 0,05 % ukupnoga broja svih riječi u časopisu. S obzirom na vrstu riječi, prevladavaju imenice (88 %), a s obzirom na materiju na koju se odnose, pretežno su riječi vezane uza stanovanje i privredu (21 %), vojsku i administraciju (18 %) te različite apstraktne riječi (37 %). Sama prisutnost tuđica u časopisu pokazuje kako uredništvo jeziku ne pristupa čistunski, a njihova nevelika brojnost i uz riječ napisan i prijevod upućuju na svijest urednika da su to ipak strane riječi.
Ključne riječi
hrvatski jezik; turcizmi; štokavsko narječje; Kršćanska obitelj.
Hrčak ID:
225401
URI
Datum izdavanja:
1.10.2019.
Posjeta: 1.660 *