Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc53/3/2
Utjecaj stupnja poremećaja kolornoga vida na sposobnost prepoznavanja boja
Boštjan Pohlen
orcid.org/0000-0003-2472-0873
; Zavod za stomatološku protetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija
Marko Hawlina
orcid.org/0000-0001-6878-8904
; Zavod za oftalmologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija
Igor Kopač
; Zavod za stomatološku protetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i Zavod za stomatološku protetiku Sveučilišnog medicinskog centra Ljubljana, Slovenija
Sažetak
Cilj: Željelo se procijeniti utjecaj stupnja oštećenja kolornoga vida na sposobnost vizualnog određivanja boje. Materijali i metode: Ispitano je šest skupina: kontrolna skupina (N = 68), skupina sa srednjom protanopijom (PMED) (N = 5), skupina s jakom protanopijom (PSTD) (N = 5), skupina s blagom deuteranopijom (DMID) (N = 5), skupina sa srednjom deuteranopijom (DMED) (N = 5) i skupina s jakom deuteranopijom (DSTD) (N = 8). Kolorni vid sudionika ocijenjen je monokularno primjenom Hardy-Rand-Rittlerova testa (HRR) i na HMC anomaloskopu MR (Rayleighev test). Završni test sastojao se od 15 zadataka za određivanja svjetline – zasićenja – nijanse s pomoću Toothguide Training Boxa. Izračunata je razlika u boji (ΔE*ab) i ocjena je podudaranja boja (ΣΔE*ab). Izračunati su prosjeci i standardne devijacije za ΣΔE*ab. Za statističku analizu podataka upotrijebljen je neovisni t-test i usporedba sredina (α = 0,05) za skupine s protanopijom te jednosmjerna analiza varijance (ANOVA) i Bonferronijev post-hoc test (α = ,05 ) za skupine s deuteranopijom. Rezultati: Skupina s PSTD-om imala je prosječnu vrijednost za ΣΔE*ab od 63,38 ± 9,52, što znači da su odabiri ispitanika bili značajno lošiji u usporedbi sa skupinom s PMED-om (ΣΔE*ab = 47,62 ± 9,88, p = 0,033). Odabiri u kontrolnoj skupini bili su značajno bolji u usporedbi sa svim skupinama s poremećajem kolornoga vida (kontrola – PMED, p = 0,031; kontrola – PSTD, p <0,0001; kontrola – DMED, p <0,0001; kontrola – DSTD, p < 0,0001), osim u usporedbi sa skupinom s DMID-om (p = 0,082). Usporedbe između skupina s deuteranopijom nisu se značajno razlikovale (DMID – DMED, p = 0,352; DMID – DSTD, p = 0,323; DMED – DSTD, p = 1,000). Zaključak: Sudionici s jakom protanopijom lošije su sparivali uzorke boja u odnosu prema sudionicima sa srednjom protanopijom.
Ključne riječi
opažanje boja; nedostatak viđenja boja; analiza parnih uzoraka
Hrčak ID:
225633
URI
Datum izdavanja:
26.9.2019.
Posjeta: 3.157 *