Kineziologija, Vol. 35. No. 1., 2003.
Izvorni znanstveni članak
Latentna struktura testova agilnosti
Metikoš Dušan
; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
Goran Marković
; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
Franjo Prot
; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
Igor Jukić
; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
Sažetak
Uvod
Većina polistrukturnih i kompleksnih sportova u svojoj strukturi sadrži promjene smjera kretanja. Sposobnost koja se najizraženije manifestira u takvim uvjetima naziva se agilnost (grč. agilis – okretan, vrijedan, brz, žustar). Stoga se za potrebe sporta, a osobito kondicijske pripreme, agilnost može definirati kao sposobnost brzog i učinkovitog premještanja tijela u prostoru u uvjetima naglog zaustavljanja i promjena pravca kretanja. Pozicija agilnosti u općem motoričkom prostoru do sada se različito razmatrala. Gredelj i suradnici (1975) agilnost svrstavaju među sposobnosti koje su podređene mehanizmu za strukturiranje gibanja, u okviru kojega su još i koordinacijske sposobnosti te brzina alternativnih pokreta. Bompa (1999) tretira agilnost kao kombinaciju temeljnih sposobnosti brzine i koordinacije. U novije vrijeme se u literaturi koja ohrabuje probleme kondi- cijske pripreme (Pearson, 2001; Graham, 2000), agilnost može pronaći uronjena u kontekst zajedno sa sposobnostima brzine i eksplozivnosti (speed, agility and quickness – SAQ). Verstegen i Marcello (2001) takober u bliski strukturni i trenažni odnos stavljaju agilnost i koordinaciju, nazivajuci te dvije sposobnosti temeljima graciozne, skladne sportske izvedbe. Isti autori objašnjavaju agilnost kao sposobnost koja sportašu dopušta kretanje u željenom pravcu, čini ga spremnim za promjenu smjera i brzo zaustavljanje te sposobnim za izvedbu brzih, tečnih, učinkovitih i ponavljajućih pokreta.
U ovom istraživanju, koje je u biti preliminarnoga karaktera, autori su pokušali odgovoriti na neke dileme vezane za strukturu prostora agilnosti. Stoga je i osnovni cilj ovog istraživanja bilo utvrđivanje latentne strukture većeg broja motoričkih testova namijenjenih procjeni agilnosti.
Metode istraživanja
Uzorak ispitanika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 152 studenta prve godine Kineziološkog fakulteta Sveucilišta u Zagrebu. Prema tome, uzorak ispitanika je izvučen iz populacije kineziološki aktivnih mladih osoba muškog spola, koji se sigurno mogu smatrati pozitivno selekcioniranima s obzirom na funkcionalne i motoričke sposobnosti te morfološke karakteristike. Stoga se i rezultati ovog istraživanja mogu u najvećoj mjeri primijeniti na populaciju sličnih obilježja. Uzorak varijabli. Za potrebe ovog istraživanja oblikovan je sklop od 32 motorička testa namijenjena procjeni agilnosti. U svim primijenjenim testovima rezultati su izraženi vremenom potrebnim za uspješno izvođenje određenog motoričkog zadatka.
Metode obrade razultata. U svakom od 32 motorička testa agilnosti provedena su tri uzastopna mjerenja, a konačni rezultati u svakom pojedinačnom testu dobiveni su kondenzacijom rezultata na prvu glavnu komponentu internih matrica interkorelacija cestica. Zatim je izračunata matrica interkorelacija između testova agilnosti koja je podvrgnuta eksplorativnom postupku faktorske analize. Za tu svrhu izračunate su varijance glavnih komponenata te njihovi parcijalni i kumulativni doprinosi ukupnom varijabilitetu analiziranog prostora. Broj značajnih faktora određen je PB-kriterijem (Štalec i Momirovic, 1971), a zatim je izračunata matrica korelacija testova agilnosti sa značajnim glavnim osovinama, kao i komunalitet svakoga testa. Ortogonalni sustav značajnih glavnih komponenata transformiran je u dvije različite kosokutne solucije (orthoblique i promax) i to uz Kaiserov postupak normalizacije. Konačni rezultati primijenjenih faktorskih analiza predstavljeni su u matricama sklopa i strukture promax i orthoblique faktora te u matricama korelacija između faktora dobivenih jednom i drugom solucijom. Na kraju su izračunate kongruencije između promax i orthoblique faktora radi potpunijeg uvida u strukturu i stabilnost latentnih dimenzija analiziranog prostora.
Rezultati i rasprava
Faktorizacijom matrice interkorelacija testova za procjenu agilnosti ekstrahirano je sedam značajnih glavnih komponenata. Te komponente su zatim transformirane u dvije kosokutne parsimonijske solucije primjenom promax i orthoblique faktorskih rješenja. Obje analize polučile su numerički jednostavne i vrlo slične solucije, što dodatno povećava vjerodostojnost izoliranih latentnih dimenzija. Od sedam izoliranih faktora, samo prvih pet je bilo moguće logički interpretirati. Njihove međusobne relacije u obje faktorske analize jasno upućuju na zaključak o egzistenciji generalnog faktora agilnosti u prostoru višeg reda. Šesti i sedmi faktor predstavljaju u stvari dualne faktore koji zbog nedos- tatka valjanih informacija nisu interpretirani. Izolirane latentne dimenzije imenovane su na sljedeći način:
I. Agilnost u izvobenju razlicitih promjena pravca kretanja na malom prostoru;
II. Agilnost u uvjetima jednostavnih frontalnih i lateralnih kretanja;
III. Agilnost u rotacijskim gibanjima;
IV. Agilnost u frontalnim i lateralnim kretanjima s promjenama smjera do 90°;
V. Agilnost u frontalnom kretanju s promjena- ma smjera vecima od 90°.
Zaključak
Eksperiment je pokazao kako je prostor agilnosti znatno složeniji no što to obicno stručnjaci za podrucje motorickih fenomena najčešće misle. Zbog toga se ovaj prostor treba detaljnije istražiti jer dobivene spoznaje mogle biti bi korisne kako za podrucje općih motoričkih sposobnosti, tako i za sve primijenjene kineziološke discipline gdje je agilnost važna komponenta sportske uspješnosti. Novije vrijeme će zasigurno donijeti nove mogućnosti u tehnologiji testiranja manifestnih varijabli (izbor testova i postupak mjerenja), ali i u povećanju bazičnih antropoloških spoznaja o motoričkom ponašanju čovjeka.
Ključne riječi
Hrčak ID:
226247
URI
Datum izdavanja:
24.10.2003.
Posjeta: 1.694 *