Kineziologija, Vol. 35. No. 1., 2003.
Izlaganje sa skupa
Nastava tjelesne i zdravstvene kulture i školski sport u europi – retorika i stvarnost: stanje i perspektive
Kenneth Hardman
; School of Education, Centre for Physical Education & Leisure Studies, University of Manchester, UK
Sažetak
Rezultati istraživanja ukazuju na neprimjerenu kontrolu i nedostatna izvješća o tome što se događa (odnosno, ne događa) u tjelesnom odgoju diljem Europe te u prvi plan postavljaju potrebu za prikupljanjem što više kvalitetnih i usklabenih temeljnih podataka o svakoj zemlji. Postojeća izvješća, nažalost, daju iskrivljenu sliku o stanju tjelesnog odgoja u europskim školama. Nema sumnje da se mogu pronaći brojni primjeri dobre primjene kvalitetnih programa i kvalitetne prakse tjelesnog odgoja u većini europskih zemalja, ako ne i u svima, i bilo bi nedopustivo kada to ne bismo prepoznali i priznali. Jednako postoje i dokazi koji izazivaju snažan nemir zbog situacije, dok idealistička, i ponekad politički inspirirana, retorika može prikriti, i prikriva, pravo stanje stvari. Usprkos službenim dokumentima o nacelima, politici i proklamiranim ciljevima, njihova sudbina u praksi, u primjeni otkriva svu težinu situacije. Mnoge su se vlade posvetile tomu da donošenjem zakona i propisa osiguraju osnovu za funkcioniranje tjelesnog odgoja, no dokazi govore o tome da su u primjeni propisa u praksi ili prespore ili vrlo samozatajne, osobito na području kvalitete poučavanja u nastavi. Naročito su uočljivi propusti i nedostaci koji se odnose na: 1) programom predviđeni broj sati tjelesnog odgoja, 2) status predmeta unutar škole i u širem okruženju, 3) materijalne, kadrovske i financijske uvjete za rad, 4) probleme vezane za ravnopravnost spolova, 5) probleme vezane za ucenike s invaliditetom, 6) kvalitetu programa tjelesnog odgoja i 7) kvalitetu poučavanja, tj. na kvalitetu same izvedbe nastave. Naročito zabrinjava osobito loše stanje objekata i opreme za izvođenje nastave tjelesnog odgoja, koje je često praćeno i nedostatnim financijskim sredstvima za te potrebe, u većini srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, ali i u nekim dijelovima južnoeuropskih zemalja (npr. jug Italije). Usporedno s uočenim sniženjem ugleda i položaja tjelesnog odgoja u školama i s upitnom kvalitetom nastave javlja se opća zabrinutost zbog znatnog pada funkcionalnih i motoričkih sposobnosti mladeži, kao i zbog nedopustivo visokog postotka odustajanja mladih ljudi od vježbanja ili sudjelovanja u sportskim aktivnostima. U previše europskih zemalja uloga tjelesnog odgoja se preusko i neopravdano svodi samo na pružanje prilike za stjecanje iskustva, što ucvršćuje natjecateljski pristup po kojemu je važan samo sportski uspjeh pa natjecateljski sportovi dolaze u prvi plan. Time se obezvređuje načelo sudjelovanja, a i horizonti i spoznaje o vrijednosti i važnosti tjelesne aktivnosti se ne proširuju, vec se sužuju. Ne treba onda čuditi da interes učenika za tjelesni odgoj opada iz godine u godinu te da mladi postaju fizički sve manje aktivni. Trend smanjenja mogućnosti za svakodnevni tjelesni odgoj u školama, udružen s trendom kontinuiranog opadanja fizičke aktivnosti mladih u roditeljskom domu ili u široj zajednici, naročito u tzv. razvijenom svijetu, pridonosi razvoju sedentarnog (sjedilačkog) načina života koji se nastavlja i u odrasloj dobi i kroz cijeli život. Vrlo vjerojatno danas u Europi više mladih pati od kroničnog istegnuća zapešća (“kompju- torsko zapešce” od “mouse wrist”; miš je dio racunalne opreme, op.prev.) nego od “teniskog lakta” ili “nogometnog koljena”. Danas je potreba za promidžbom zdravog i aktivnog stila života među djecom i mladima ogromna, a postaje sve veća. U mnogim je zemljama sve više mladih izloženo pogubnim utjecajima sve raznolikijih socijalno neprihvatljivih oblika ponašanja i delinkvencije koji dovode u opasnost njihovo zdravlje, pa čak i život. Te su tvrdnje potkrijepljene rezultatima istraživanja koji govore ne samo o sniženim razinama tjelesne aktivnosti, o povećanom postotku pretilih osoba u populaciji ili o povecanim zdravstvenim rizicima uzrokovanima sedentarnim nacinom života, nego i izvješćima o tome da mladi stvaraju lošu sliku o sebi, o nepravilnoj prehrani, obiteljskim problemima, stresu, velikom postotku odustajanja od tjelesne aktivnosti, povećanom nasilju među mladima, povećanom postotku pušača među mladima, kao i o povećanoj zloporabi alkohola i droga. Želi li tjelesni odgoj zadržati svoje mjesto u školskom programu među predmetima obvezatnog programa te promicati i ucvršćivati naviku fizičke aktivnosti kao temelja za sudjelovanje u sportu, tada se valja suočiti sa svim tim problemima. Ako važne druge (roditelje, učitelje i druge) u životu djeteta valja uvjeriti u važnost tjelesnog odgoja, tada će nam trebati sve postojeće političke vještine i argumenti u korist tjelesnog odgoja od lokalne preko nacionalne do međunarodne razine jer za postignuće cilja neće nam biti dovoljna samo predanost osnovnoj zadaci (promicanju tjelesnog odgoja) i primjena kvalitetnog nastavnog plana i programa. Valja utjecati na (lobirati) tvorce politike odgoja i obrazovanja, donositelje odluka, članove odbora i povjerenstava, upravitelje, kolege iz drugih predmeta i “korisnike” i uvjeriti ih u obrazovnu i odgojnu autenticnost tjelesnog odgoja. Uočene prijetnje školskom tjelesnom odgoju trebale bi zabrinuti i sve koji su na bilo koji način protagonisti uključenosti u sportske i cjeloživotne aktivnosti tjelesnog vježbanja. Nedostatak nužnih temelja, koji se mogu postaviti samo školskim programima tjelesnog odgoja, negativno će se odraziti i na sudjelovanje u sportskim aktivnostima. Naime, za ogromnu većinu mladih ljudi škole su glavno, a nerijetko i jedino, mjesto gdje mogu dobiti kvalitetnu poduku iz tjelesnih i sportskih aktivnosti. Stoga je logično pretpostaviti da bi tjelesni odgoj, u suradnji s ostalim konstituirajućim partnerima tjelesne aktivnosti, morao igrati zapaženu ulogu “od kolijevke pa do groba” u životu svakog pojedinca ne bi li se oblikovala “tjelesno obrazovana oso- ba”. Škole posredstvom svojih programa tjelesnog odgoja mogu redovito utjecati na ogroman postotak današnje djece i mladeži koji ce sutra postati roditelji i grabani treće dobi. Škola je najvjerojatnije jedina institucija koja može pozitivno utjecati na stavove i ponašanje sve djece i mladeži bez obzira na spol, dob, sposobnost ili nesposobnost, etničku pripadnost, vjersku pripadnost, socio-ekonomski ili socio-kulturni status, i to zato što sva djeca moraju ići u školu. Nastava tjelesnog odgoja u školama vitalna je
za sve aspekte normalnog rasta i razvoja (tjelesnog, socijalnog i emocionalnog) djece i mladeži. K tome, tjelesni odgoj stvara i prirodnu zaštitu organizma pred mnogobrojnim boles- tima uzrokovanima sedentarnim načinom života i oblikuje temeljne vještine i sposobnosti koje omogućuju sudjelovanje u sportskim aktivnostima tijekom čitava života. Promidžba ciljeva tjelesnog odgoja i sporta, kao i onih koji su odgovorni za provedbu programa, mora biti briga svih. Jer nije jednostavno preoblikovati tjelesni odgoj i sport u školama, to je velik izazov koji moramo prihvatiti da bismo poboljšali trenutačnu situaciju. Združeni, tjelesni odgoj i školski sport pridonijet će proširenju mogućnosti za bavljenje tjelesnom aktivnošću za sve kulturne i subkulturne skupine tijekom čitava života, kao i u svim institucijskim i širim društvenim zajednicama. To su izazovi koje ne smije ignorirati ni znanstvena zajednica i koji zavrebuju relevantna istraživanja. Na sreću, znanstvena su istraživanja posljednjih godina skinula neke “velove tajne” s procesa poučavanja i socijalizacije u raznim i brojnim kul- turološkim i mebukulturnim kontekstima. To su izazovi koje valja prihvatiti želimo li da se tjelesnom odgoju i sportu poklanja jednaka pažnja kao i drugim javnim strategijama i djelatnostima i koje utječu na populaciju u cjelini. Pravo na igru, tjelesni odgoj i sudjelovanje u sportu možda i nije najvažniji svjetski problem, usporedi li se s gladi, siromaštvom, bolestima, nepismenošću i terorizmom. No ono se, u najmanju ruku, može definirati kao osnovno ljudsko pravo.
Ključne riječi
Hrčak ID:
226442
URI
Datum izdavanja:
24.10.2003.
Posjeta: 1.465 *