Izvorni znanstveni članak

Žuta i bijela imela na području Uprava šuma podružnica Našice i Osijek

Marilena Idžojtić ; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet
Milan Glavaš ; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet
Marko Zebec ; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet
Renata Pernar ; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet
Josip Bećarević ; Hrvatske šume UŠP Našice
Karmela Glova ; Hrvatske šume UŠP Našice
Stjepan Plantak ; Hrvatske šume UŠP Osijek

Sažetak

Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica (UŠP) Našice (6 šumarija: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina i Voćin) i UŠP Osijek (5 šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska Varoš i Tikveš), za dvije vrste imele: žutu imelu (Loranthus europaeus Jacq.) i bjelogoričnu bijelu imelu (V. album L. ssp. album). Domaćini na kojima su imele istražene bili su: Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Q. cerris L., Populus alba L., P. tremula L., P. nigra L., P. ×canadensis Moench, Salix alba L., Fagus sylvatica L., Carpinus betulus L., Prunus avium L., Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica Marshall, Juglans nigra L. i Robinia pseudoacacia L. U izabranim odsjecima starijima od 30 godina dijagonalnim pregledom evidentiran je broj zaraženih i nezaraženih stabala, te broj grmova imele na zaraženim stablima. Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom za osam gospodarskih jedinica.
Na području UŠP Našice zaraza lužnjaka žutom imelom značajno je manja (1,7 % od 27.592 pregledanih stabala) nego na području UŠP Osijek (10,1 % od 6.164 pregledana stabla). Za kitnjak je obrnuto, odnosno na području UŠP Osijek zaraza je značajno manja (7 % od 27.518 pregledanih stabala) nego na području UŠP Našice (17,8 % od 11.220 pregledanih stabala). Na zaraženim stablima lužnjaka i kitnjaka prosječno su bila 2 grma imele. Žuta imela dolazi i na ceru, a zabilježena je na 3,7 % od 5.644 pregledana stabla. Na običnoj bukvi i običnom grabu imela je prisutna na području UŠP Osijek, Šumarije Levanjska Varoš.
Na istraživanom području bijela imela nije zabilježena na poljskom jasenu, ali je prisutna na 22,4 % pregledanih stabala pensilvanskog jasena, koji je invazivna vrsta u prirodnim šumama poljskog jasena. Bijela imela prisutna je na svim autohtonim vrstama topola (bijeloj, crnoj i trepetljici), kao i na kanadskoj topoli, a u pojedinim gospodarskim jedinicama zaraza je bila različita (1,5-25 % pregledanih stabala). U tri gospodarske jedinice, u kojima je imela istražena na bijeloj vrbi, bilo je zaraženo od 2,5 do 17,3 % pregledanih stabala. Na području Šumarije Levanjska Varoš imela je zabilježena na divljoj trešnji. Od stranih vrsta, značajna je zaraza bijelom imelom kultura crnog oraha (29 % od 361 pregledanog stabla), a dolazi i na 12,6 % od 318 pregledanih stabala običnog bagrema.

Ključne riječi

Carpinus L.; Fagus L.; Fraxinus L.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb; imela; Juglans L.; Loranthus europaeus Jacq.; Populus L.; Prunus L.; Quercus L.; Robinia L.; Salix L.; UŠP Našice; UŠP Osijek; Viscum album L.; zaraza

Hrčak ID:

21235

URI

https://hrcak.srce.hr/21235

Datum izdavanja:

1.3.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.675 *