Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.32676/n.5.1.3
Modeliranje procesa upravljanja u funkciji dugoročnog ispunjavanja ciljeva u hrvatskim poduzećima
Vedran Šupuković
; Panevropski univerzitet Apeiron, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Sanel Jakupović
; Panevropski univerzitet Apeiron, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Ibrahim Obhođaš
; Ekonomski fakultet, Internacionalni univerzitet Travnik, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Pitanje procesa upravljanja u svim organizacijama s izraženom hijerarhijskom strukturom izuzetno je složeno i jednako apstraktno kako za same sudionike, tako i za sve one koji se bave proučavanjem ove teme. Proces upravljanja uključuje odlučivanje temeljeno na odgovarajućoj ekonomskoj analizi, iskustvu, praksi, mikro i makro okruženju i sposobnosti pojedinog menadžera da stvori simbiozu zasnovanu na svim saznanjima koja će u konačnici dovesti do donošenja odgovarajuće poslovne odluke. Cilj je ovog rada izgraditi prezentaciju modela, koji će u ovom slučaju poboljšati ekonomsku zajednicu i obogatiti svakodnevni rad poduzeća. To će omogućiti vlasničkim i upravljačkim strukturama velikog broja neadekvatno strukturiranih i interno neinstitucionaliziranih tvrtki da postanu aktivni i pasivni menadžeri svih poslovnih odnosa unutar poduzeća u kojima djeluju, umjesto aktivnih ili pasivnih promatrača. U ovom će radu biti predstavljen model upravljanja na temelju podataka istraženih kroz pet varijabli: kvaliteta ljudskih resursa, ekonomski poticaji, razvojne perspektive, upravljačke sposobnosti podređenih i zadovoljstvo poslovanjem. Jedan od ciljeva ovog rada upravo je istražiti kako te varijable utječu na zadovoljstvo poslovanja hrvatskih poduzeća. Istraživanje je provedeno na području Republike Hrvatske, u svim regijama, na reprezentativnom uzorku, dok su anketirani predstavnici poduzeća. Dobiveni odgovori analizirani su opisno, putem regresijskog modela. Dokazano je da najveći utjecaj na zadovoljstvo u poslovanju imaju menadžerski kapaciteti, gdje su beta koeficijenti 0,367. Nešto manji utjecaj na zadovoljstvo poslovanja ima razvoj poduzeća i poticaji iz proračuna, dok najmanji utjecaj na zadovoljstvo poslovanja ima ljudski potencijal. Dobivena beta COTA statistički je značajna jer je p-vrijednost <0,05, u sva četiri slučaja. Znanstveni doprinosi ovog rada ogledaju se u modelu koji će služiti za mjerenje utjecaja zadovoljstva menadžera na temelju kvantitativnih parametara i kao primjer univerzalnog modela procjene zadovoljstva menadžera.
Ključne riječi
modeli; menadžment; poduzeća; regresija; dugoročni ciljevi
Hrčak ID:
231795
URI
Datum izdavanja:
30.12.2019.
Posjeta: 1.274 *