Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31664/ripu.2019.43.02
Historiografija i propaganda na dvoru kralja Matije Korvina. Mađarska kultura knjige krajem srednjega vijeka i dalje
Anna Boreczky
; Res Libraria Hungariae Research Group of the Hungarian Academy of Sciences – National Széchényi Library, Budapest
Sažetak
Na temelju djela Chronica Hungarorum Johannesa de Thurocza, Epitome rerum Hungaricarum Pietra Ransana i Rerum Ungaricarum decades Antonia Bonfinija, nastalih između 1488. i 1498. godine, članak donosi višedimenzionalni prikaz političkih i kulturnih prilika u kasnom 15. stoljeću na dvoru ugarskog kralja Matije Korvina (1458.–1490.). Kroz njih se može sagledati način na koji historiografija s jedne strane može oblikovati (nacionalni) identitet, a s druge, biti u službi kraljevske propagande.
Najstariji sačuvani primjerci teksta Chronica Hungarorum su inkunabule. Prvo izdanje (editio princeps) objavljeno je 20. ožujka 1488. godine u Brnu, a drugo 3. lipnja 1488. u Augsburgu. Najstariji primjerci djela Epitome rerum Hungaricarum došli su do nas u formi dvaju kodeksa. U jednome od njih Epitome su dio Ransanove kronike svijeta – Annales omnium temporum (Palermo, Biblioteca Comunale, Ms. 3 Qq C 60), a drugi je primjerak tzv. Ransanus-corvina (Budimpešta, Országos Széchényi Könyvtár, Cod. Lat. 249). Zbog Bonfinijeve teške bolesti njegovo djelo 1498. godine još nije bilo dovršeno, no ipak je tada u kraljevskom skriptoriju kralja Ladislava Jagelovića (1490.–1516.) izrađena skupocjena rukopisna kopija (prijepis) na pergameni. Kopija se vjerojatno sastojala od četiri sveska, od kojih je preostalo samo nekoliko djelomično sačuvanih listova (Budimpešta, Országos Széchényi Könyvtár, Cod. Lat. 434, Cod. Lat. 542). Od ranog 16. stoljeća nadalje nije bilo lako doći do Bonfinijeva djela koje je promoviralo pobjednički lik kralja Matije. Od ukupno 45 knjiga samo ih je 30 bilo pronađeno i objavljeno 1543. godine, dok je integralni tekst prvi put otisnut 1568, pri čemu su oba izdanja bila tiskana u Baselu. Prvo izdanje (editio princeps) Ransanove Epitome rerum Hungaricarum publicirano je 1558. godine u Beču. Istovremeno je u raznim krugovima čitateljstva s njemačkog govornog područja vladao živ interes za povijest Mađara, pa je Chronica Hungarorum Johannesa de Thurocza prije 1534. godine čak tri puta prevedena na njemački jezik. Te tri verzije dospjele su do nas u dva rukopisa (Heidelberg, Universitätsbibliothek, Cod. Pal. Germ. 156; Harvard University, Houghton Library, fMS Ger 43) i kao jedno tiskano izdanje, objavljeno 1534. u Nürnbergu. Ubrzo nakon prvoga izdanja, i Bonfinijevo je djelo prevedeno na njemački: njemačka verzija prvih 30 knjiga pojavila se u Baselu 1545. godine.
Kao što je razvidno iz mojih istraživanja, tri su kronike stigle do nas u nizu knjiga – rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih publikacija – od kojih mnoge sadrže opsežne cikluse slika. Stoga članak donosi analizu utjecaja tih knjiga s osobitim naglaskom na njihovim ilustracijama. S obzirom na tradicije koje su slijedile i poruke koje su ilustracije prenosile, primarno pitanje na koje moj rad traži odgovor jest očituje li se društveni i politički polaritet kraljevskog dvora, razvidan iz tekstova kronika, u formatu, stilu i ikonografiji ilustriranih knjiga? Usporedba ranih primjeraka triju kronika pokazuje da je kulturna i politička raznolikost kraljevskog dvora imala utjecaja na knjige koje su izrađene i/ili korištene unutar njegovih zidova. Uzimajući u obzir njihovu diseminaciju i recepciju, moj rad otkriva ulogu koju su igrale u kraljevskoj propagandi i uzima u obzir utjecaj koji su imale na europski karakter Mađarske i Mađara.
Ključne riječi
Kraljevski dvor Matije Korvina; Ugarski kralj; srednjovjekovna književna kultura u Mađarskoj; ilustrirane kronike; Johannes de Thurocz: Chronica Hungarorum; Pietro Ransano: Epitome rerum Hungaricarum; Antonio Bonfini: Rerum Ungaricarum decades
Hrčak ID:
233934
URI
Datum izdavanja:
31.12.2019.
Posjeta: 1.558 *