Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31664/ripu.2019.43.10
Zbirka kamenih poprsja u Čakovcu: Nove identifikacije, moguće datacije i naručitelj
Bálint Ugry
orcid.org/0000-0003-0204-8828
; Hungarian Academy of Sciences, Research Centre for the Humanities, Institute of Art History, Budapest
Maja Žvorc
orcid.org/0000-0002-2659-122X
; Independent Researcher
Sažetak
U Muzeju Međimurja Čakovec pohranjena je zbirka kamenih poprsja koja prikazuju hrvatsko-ugarske političke, gospodarske, vojne i crkvene velikodostojnike. Na osnovi usporedbe sa suvremenim grafičkim i uljanim portretima, dosadašnji istraživači identificirali su portrete triju hrvatskougarskih kraljeva (Ferdinand II., Ferdinand IV. i Leopold I.) te četrnaest uglednika (Nikola VII. Zrinski, Petar IV. Zrinski, Adam Zrinski, Fran Krsto Frankopan II., György Lippay, Pál Pálffy, Ferenc Forgách, János Héderváry, György Illésházy, András Izdenczy, Zsigmond Lónyay, Miklós Nadányi, István Palásthy i Franjo Wesselényi). Najveći broj skulptura nastao je po uzoru na bakrorezne portrete Eliasa Widemanna koji su objavljeni u seriji Icones Illustrium Heroum Hungariae (Beč, 1652.). S obzirom na to da dosad nisu pronađeni arhivski podaci ili dokumenti koji bi sa sigurnošću razjasnili okolnosti narudžbe, istraživači su na osnovi posrednih povijesnih podataka i izvora oblikovali dvije teorije o mogućem vremenu nastanka i naručitelju zbirke: jedni smatraju da su poprsja nastala u drugoj polovici 17. stoljeća pod pokroviteljstvom obitelji Zrinski, a drugi pak tvrde da su isklesana tijekom dvadesetih godina 19. stoljeća u sklopu projekta obnove čakovečkoga Staroga grada Ladislava Feštetića.
Razmatrajući čakovečka poprsja unutar šireg konteksta zbirki koje sadrže portrete kraljeva i/ili velikodostojnika nastalih na području Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva od 17. do 19. stoljeća, u članku je – uz Widemannove Icones – predložena još jedna serija grafika kao mogući predložak za izradu poprsja. Riječ je o bakroreznim portretima koje je austrijski grafičar Franz Leopold Schmittner izradio za potrebe likovnog opremanja dvosveščanog pravnog zbornika Corpus Juris Hungarici (prvo izdanje: Trnava, 1751.). Na osnovi usporedbe Schmittnerovih bakroreza s čakovečkim kipovima, u članku je izložen novi prijedlog identifikacije šest poprsja (Ludovik I. Veliki – dosad identificiran kao Fran Krsto Frankopan II., Matija Korvin – dosad identificiran kao Ferdinand IV., Stjepan I., Andrija II., Marija i Ferdinand I.) te je potvrđen identitet poprsja Ferdinanda II. Otkriće nove serije grafičkih portreta koja je moguće poslužila kao predložak za izradu zbirke poprsja utječe na pitanje vremena njezina nastanka kao i naručitelja. S obzirom na to da su Schmittnerove grafike prvi put objavljene 1751. godine, izglednije je da su poprsja nastala početkom 19. stoljeća narudžbom Ladislava Feštetića, a ne sredinom 17. stoljeća u vrijeme obitelji Zrinski. Arhitektonski nacrti Carla Reichea (1822.), koji uključuju prikaz poprsja na glavnom i dvorišnim pročeljima dvorca, svjedoče o Feštetićevu planiranom, no neizvedenom projektu obnove čakovečkoga Starog grada, ali su ujedno i prvi dokument koji bilježi postojanje zbirke. Narudžba kamenih poprsja posljednjih članova obitelji Zrinski i njihovih suvremenika uklopila bi se u Feštetićevu naručiteljsku ulogu promicatelja kulta Zrinskih. Uključivanje portreta – u ovom slučaju hrvatsko- ugarskih – kraljeva unutar galerije uomini illustri u ono je vrijeme bila uobičajena praksa s osnovnom namjerom osnaživanja pojma nacionalnog identiteta i potvrđivanja legitimiteta portretiranih vladara.
Ključne riječi
Čakovec; Stari grad; zbirka poprsja; galerija portreta; László Festetics; Corpus Juris Hungarici; Franz Leopold Schmittner; hrvatski i mađarski kraljevi
Hrčak ID:
233942
URI
Datum izdavanja:
31.12.2019.
Posjeta: 2.002 *