Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31664/ripu.2019.43.11
Slava okrunjena mramorom: Samopromocija osoba i obitelji na spomenicima 17. i 18. stoljeća u Istri i Dalmaciji
Damir Tulić
; Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Sažetak
Postavljanje spomenika uglednim članovima zajednice, posebno državnim i vojnim dužnosnicima, učestalo je u Veneciji te na njezinim posjedima Stato da Terra i Stato da Mar. Po uzoru na javne dužnosnike, brojni su privatni naručitelji ulagali velika novčana sredstva kako bi ime i djela zaslužnih članova obitelji ostala zauvijek zapamćena. Jedan od načina bilo je podizanje komemorativnih spomenika, ne nužno i nadgrobnih, na javnim mjestima ili u crkvama. Članovi venecijanske obitelji Barbaro financirali su 1679. godine gradnju pročelja venecijanske crkve Santa Maria del Giglio ukrašeno s pet velikih kipova braće Barbaro u prirodnoj veličini. Kipove i poprsja javnih dužnosnika, napose vojnih zapovjednika, podizali su gradovi kao izraz zahvale za dobrobit koje je slavljena osoba učinila na korist komune. Takvi su spomenici postavljeni u Zadru, Šibeniku, Splitu, Korčuli i Kotoru, a veći dio njih nije se sačuvao zbog odluke venecijanske vlasti iz 1691. godine kojom se naređuje uklanjanje takvih spomenika i natpisa kako bi se suzbilo glorificiranje pojedinaca i njihovih zasluga naspram Serenissime. Kip generalnog providura Leonarda Foscola postavljen u dvorište palače Arneri u Korčuli doživio je preinake kako bi se istaknule zasluge lokalne obitelji povezane uz toga visokog mletačkog dužnosnika. Mramorne biste gradskih knezova postavljaju se na komunalne palače u Kopru, ali i na crkvena pročelja, što je na istočnoj jadranskoj obali bio rijedak slučaj. Danas još jedino bista senatora Antonija Bollanija iz 1688. godine, junaka Morejskog rata (1684.–1699.) stoji na pročelju župne crkve u Labinu. Nadgrobni komemorativni spomenici kakav je, primjerice, onaj Girolama Cecconija iz 1642. godine u franjevačkoj crkvi u Šibeniku, isticali su zasluge pojedinca uz njegov u kamenu ovjekovječeni lik nadvišen obiteljskim grbom. U drugoj polovici 17. stoljeća mijenja se oblik komemorativnih grobnica kada se za njih u Veneciji naručuju portretne biste izrađene al naturale u mramoru. Takvih je nevelik broj, a prva među njima je ona providura Marina Zorzija iz 1675. crkvi svetog Krševana, potom ona contea Simonea Fanfogne iz 1707. godine u crkvi svete Marije te konačno komemorativna bista vojnog inženjera Francesca Rossinija u crkvi svetog Šime, također u Zadru. No najsloženiji i najveličanstveniji komemorativni spomenik jednog roda je onaj obitelji Brutti iz 1695. godine u koparskoj katedrali. Na njemu su tri mramorne biste članova obitelji, a popraćene su kipovima Ljubavi i Snage. Taj je spomenik jedini primjer složenijega baroknog concetta na istočnoj jadranskoj obali koji uključuje biste pokojnika i kipove personifikacija.
Može se zaključiti kako je kipove i biste živućih providura, gradskih kneževa te ratnih junaka postavljala zahvalna Komuna slaveći tako zasluge pojedinca učinjene na opću dobrobit. Drukčijeg karaktera su komemorativni, ne nužno i nadgrobni spomenici postavljeni u crkve. Njih je odreda podizala rodbina zbog vječne uspomene i zasluga svoga pokojnog člana, ali i u slavu obiteljskog imena. U slučaju obitelji Brutti u koparskoj katedrali može se govoriti o dinastičkoj glorifikaciji triju generacija iste obitelji po uzoru na venecijanske primjere. Naposljetku, teško je zamisliti da bi se itko sjećao, primjerice, providura Marina Zorzija koji je u četrdeset trećoj godini života te nakon samo tri mjeseca službe 1675. godine umro u Zadru. No njegova je rodbina ‘pobijedila’ vrijeme i zaborav postavivši mu spomenik s portretnom bistom izrađenom u skupocjenom mramoru, materijalu predviđenom za vječnost.
Ključne riječi
Dalmacija; Istra; Venecija; javni i nadgrobni spomenici; mramorne portretne biste; kamena skulptura; barok
Hrčak ID:
233943
URI
Datum izdavanja:
31.12.2019.
Posjeta: 2.110 *