Skoči na glavni sadržaj

Izlaganje sa skupa

BELGIJSKI PRIMJER FEDERALIZACIJE

Zvonko Miljko ; Sveučilište u Mostaru


Puni tekst: hrvatski pdf 60 Kb

str. 337-344

preuzimanja: 1.686

citiraj


Sažetak

U svakoj zemlji postoji stalan interes za ustav kao najviši pravni i politički akt, i
temeljni zakon države. Kao opća stvar u kojoj je sadržan odgovor na vječito pitanje odnosa
čovjeka i vlasti, taj dijalog o ustavu je poželjan i dragocjen. Međutim, u povijesti ustavnosti
postojali su najrazličitiji ustavi u različitim državama. Ustavi su nerijetko bili izraz i pokušaj
izlaska iz kriza i predstavljali dio novog početka nakon kriznog razdoblja. Jedni su uspijevali
i njihove norme su se oživotvorile, dok su drugi postajali ono što u teoriji nazivamo semantičkim
ustavom – ustavom samo po nazivu – koji se ostvaruje u praksi, nego prevladava
ustavno-politička zbilja realnog ustava, koja pretežito ili u potpunosti odudara od njegovih
zapisanih načela i normi. Tako pojedini ustavi, umjesto da predstavljaju solidan pravni temelj
u posredovanju neminovnih političkih sukoba u svakoj političkoj zajednici, reproduciraju nove
i jednostavno prebacuju paket neriješenih političkih problema novim generacijama.
Svaki ugovor o Ustavu Bosne i Hercegovine, iz ma kojeg kutka gledanja, mene vodi prema
krucijalnom ustavnom problemu vezanom uz oblik državnog uređenja. Teritorijalna
organizacija vlasti poznaje samo dva rješenja: federalnu i unitarnu vlast. Bogato teorijsko i
praktično iskustvo federalizma ni do danas nema jednoznačnih odgovora. Unutar krajnjih
teorijskih granica izdvajaju se federalne jedinice, koje su uz građane konstitutivni elementi
federalne države. U tim okvirima svaka je federacija priča za sebe, i predstavlja „cvijet vlastitog
tla“, kao vlastiti pokušaj složenog odgovora na složenu zbilju. Mogu li nam pojedini
primjeri biti od koristi ili predstavljati uzore? Mislim da se odgovor nameće sam po sebi i na
temelju ovih nekoliko uvodnih rečenica. Belgija (1993.) i Bosna i Hercegovina (Washington
1994. – Dayton 1995.) su dvije najmlađe federacije na svijetu.
Belgija je iz unitarne države, devolutivnim putem kroz četiri sukcesivne ustavne reforme
(1970. – 1993.), prešla put k federalnoj državi. Bosna i Hercegovina je oktroiranim washingtonsko-
daytonskim međunarodnim mirovnim sporazumima preoblikovana u ultrasloženu,
asimetričnu i nefunkcionalnu federalnu državu. Sukob (kon)federalista i antifederalista
(unitarista) za cijelo to vrijeme ne prestaje i postaje svakim danom sve žešći, što je državu
gurnulo u najveću ustavnu krizu, kojoj se ne nazire niti rasplet niti kraj.
Može li se otvoriti novi dijalog o ustavu i reformi i mogu li nam tu pomoći iskustva Belgije,
pokušat ću dati odgovor, posebno se zaustavljajući na problemima, proturječjima i zabludama
vezanim uz pokušaje tzv. neteritorijalnog, odnosno personalnog federalizma.

Ključne riječi

federalizacija; belgijski primjer; federalne jedinice; Ustav Bosne i Hercegovine.

Hrčak ID:

234796

URI

https://hrcak.srce.hr/234796

Datum izdavanja:

4.6.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.591 *