Kratko priopćenje
https://doi.org/10.5513/JCEA01/21.1.2719
Analiza predkomisijskih pokusa kukuruza i germplazme razvijene u oplemenjivačkoj stanici u Altınovi od 2015. do 2018. godine
Andrija Brkić
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Antun Jambrović
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Ivan Brkić
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Zvonimir Zdunić
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Tatjana Ledenčan
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Domagoj Šimić
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Josip Brkić
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Monika Marković
; Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Department for Plant Production, Chair for General Plant Production and Agricultural Melioration, Kralja Petra Svačića 1d, Osijek 31000, Croatia
Vlatko Galić
; Agricultural Institute Osijek, Department for Breeding and Genetics of Maize, Južno predgrađe 17, 31000 Osijek, Croatia
Sažetak
Glavni cilj komercijalnih oplemenjivačkih programa na kukuruzu je razviti hibride visoke prilagodljivosti u raznim okolinama, pri čemu glavno ograničenje predstavljaju kompleksne interakcije između genotipa, okoline i upravljanja. Svaki oplemenjivački program slijedi određenu strategiju za stvaranje hibrida. Jedna od strategija je stvaranje hibrida koji nemaju vrhunsku adaptabilnost, ali mogu postići najviše prinose u visokoprinosnim okolinama („trkaći konji“), dok je druga strategija stvaranje hibrida visoke adaptabilnosti u raznim okolinama („radni konji“). Visoka stabilnost mora biti popraćena visokim prinosima kako bi se osugurao profit, stoga bi se u oplemenjivačkim pokusima stabilnost trebala pratiti zajedno s prinosom. Cilj ovoga istraživanja je analiza nove germplazme (inbred linija i hibrida) kroz predkomisijske pokuse na raznim lokacijama u Turskoj, korištenjem BLUP i GGE metoda za predviđanje, odnosno stabilnost prinosa. Heritabilnost za prinos zrna iznosila je od 0.58 do 0.85, a relativna stabilnost svih hibrida i standarda je zabilježena u svim godinama. Uzrok visokih vrijednosti G×L interakcije su različite vrijednosti genotipova kroz lokacije. Lokacija Altınova bila je najmanje stabilna kroz sve četiri godine. Jedan hybrid je izabran kao budući standard na osnovu stabilnosti u svim okolinama. Kako G×E interakcija i dalje predstavlja najveći izazov u modernom oplemenjivanju kukuruza, potrebno je još istraživanja u tome području, a korištenje mješovitih modela predstavlja vrijedan alat za analizu genotipova u oplemenjivačkim pokusima.
Ključne riječi
oplemenjivanje; G×E interakcija; germplazma; kukuruz
Hrčak ID:
236480
URI
Datum izdavanja:
30.3.2020.
Posjeta: 1.154 *