Socijalna psihijatrija, Vol. 48 No. 1, 2020.
Pregledni rad
https://doi.org/10.24869/spsih.2020.72
Depresija u svjetlu nekih psihoanalitičkih teorija
Zorana Kušević
; Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb; Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za psihijatriju i psihološku medicinu, Zagreb
Tea Friščić
; Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb
Goran Babić
; Privatna psihijatrijska ordinacija za psihijatriju, psihoterapiju, psihoanalizu i psihofarmakoterapiju, Škrlčeva 35, Zagreb
Dunja Jurić Vukelić
orcid.org/0000-0003-2757-201X
; Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Cilj je ovoga selektivnog preglednog članka sažeti neke od najpoznatijih psihoanalitičkih teorija o depresiji. Od Freudovog Tugovanja i melankolije 1917. psihoanaliza je ostvarila značajne iskorake u tumačenju depresije. Depresija je tumačena kao očajnički krik za ljubavlju, autoagresija, konflikt ega, fiksacija na iskustva bespomoćnosti, ekspresija neurotične strukture ličnosti i patološki ishod depresivne pozicije. Depresija je često povezana s agresijom, anksioznošću, krivnjom i narcizmom. U klasičnom psihoanalitičkom pristupu depresiji oralnost igra značajnu ulogu. S razvojem psihoanalitičkih teorija pojavili su se neki važni pojmovi: kognitivna trijada kao važna varijabla u depresiji koja uključuje negativnu percepciju sebe, svijeta i budućnosti, „sociotropne“ (društveno ovisne) i „autonomne“ vrste depresije, dominantni drugi i uloga terapeuta koji može postati dominantni ili značajni treći. Psihoanalitičke teorije s kraja 20. stoljeća dijele depresiju na anaklitnu i introjektivnu. U 21. stoljeću autori su opisali neurohormonsku, neurokemijsku i neuroimunološku pozadinu depresije potvrđujući na određen način neke od klasičnih psihoanalitičkih teorija.
Ključne riječi
Depresija; Psihoanaliza; Psihoanalitička teorija
Hrčak ID:
238171
URI
Datum izdavanja:
21.5.2020.
Posjeta: 6.506 *