Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15644/asc54/2/5

Učestalost i obrazac hipodoncije kod ortodontskih pacijenata u Hrvatskoj

Daša Nikolov Borić orcid id orcid.org/0000-0002-6209-2823 ; Diplomantica na poslijediplomskom studiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Zorica Radalj Miličić ; Stomatološka poliklinika Zagreb, Hrvatska
Anita Kranjčević Bubica ; Dental Center Kranjčević Bubica, Zadar, Croatia
Senka Meštrović orcid id orcid.org/0000-0003-3224-3579 ; Zavod za ortodonciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska


Puni tekst: engleski pdf 552 Kb

str. 155-160

preuzimanja: 1.097

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 552 Kb

str. 155-160

preuzimanja: 152

citiraj


Sažetak

Svrha: Ovim retrospektivnim istraživanjem željela se procijeniti učestalost hipodoncije u trajnoj denticiji kod ortodontskih pacijenata u Republici Hrvatskoj. Pojavnost je procijenjena s obzirom na spol, specifične zube koji nedostaju, lokalizaciju u čeljusti i prema segmentima čeljusti te s obzirom na sagitalne i vertikalne skeletne obrasce rasta.Ispitanici i postupci: Uzorak se sastojao od 194 ispitanika (75 muškaraca i 119 žena) zdvojenih iz baze podataka pacijenata Zavoda za ortodonciju Klinike za stomatologiju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Prema opsežnosti hipodoncije bili su podijelje-ni u skupine s blagom hipodoncijom (nedostatak 1 – 2 zuba), umjerenom (nedostatak 3 – 5 zuba) te ozbiljnom (nedostatak 6 ili više zuba). Prema lokalizaciji hipodoncije prema segmentima čeljusti ispitanici su podijeljeni u skupine s anteriornom (interkanina regija), posteriornom (regija premolara i molara) te antero-posteriornom hipodoncijom (kombinacija prvih dviju skupina). U obzir je također uzeta lokalizacija hipodoncije po čeljustima. Rezultati: Hrvatski pacijenti s hipodoncijom u trajnoj denticiji uglavnom su imali blagu hipodonciju (80 %), podjednako zastupljenu u maksili (39 %) i mandibuli (41 %) te u prednjim i stražnjim segmentima čeljusti (44 %). Broj zuba koji nedostaju kre-tao se u rasponu od 1 do 12 po osobi i nije bilo razlike među spolovima. Opsežnost i lokalizacija hipodoncije nisu se značajno razlikovale među spolovima, kao ni među kategorijama sagitalnih i vertikalnih skeletnih obrazaca rasta. Zaključak: Dobiveni rezultati pokazuju da pacijenti s hipodoncijom u trajnoj denticiji zahtijevaju individualizirani pristup pri izradi plana terapije.

Ključne riječi

anodoncija; trajna denticija; rotacijski obrazac; Hrvatska

Hrčak ID:

239042

URI

https://hrcak.srce.hr/239042

Datum izdavanja:

12.6.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.946 *