Veterinar, Vol. 58. No. 1., 2020.
Pregledni rad
Uzgoj tune (Thunnus thynnus Linnaeus, 1758.): biologija, prirodno mriješćenje i uzgoj zasnovan na ulovu mlađi
Ivan Ćurić
orcid.org/0000-0002-9488-928X
Leon Grubišić
; Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, Hrvatska
Krešimir Matanović
orcid.org/0000-0002-8878-3526
; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Tuna (Thunnus thynnus) najveći je pripadnik porodice Scombridae. Može dosegnuti tjelesnu masu veću od 700 kg i dužinu veću od 3 m. Iznimno je dobar plivač i može plivati brzinom i do 90 km/h. Obitava u Atlantskom oceanu, Sredozemnom i Crnom moru. Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas, ICCAT) populaciju dijeli na zapadnu, koja se mrijesti u Meksičkom zaljevu, i istočnu, koja se mrijesti u Sredozemnom moru. Tehnologija kaveznog uzgoja tune zasniva se na dohranjivanju izlovljene mlađi podrijetlom iz prirodne populacije. Mlađ tune lovi se na otvorenom moru okružujućim mrežama plivaricama tunolovkama i transportira do uzgojnih kaveza. Državama Europske unije (EU), radi stavljanja u uzgoj, dopušten je izlov mlađi tune tjelesne mase veće od 30 kg. Izuzetak čini Jadransko more gdje je Republici Hrvatskoj i Republici Italiji dopušten izlov jedinki najmanje tjelesne mase od 8 kg, ali isključivo radi stavljanja u uzgoj. Uzgoj ovakvih, manjih primjeraka traje i do 36 mjeseci, dok je pri nasađivanju mlađi veće tjelesne mase uzgoj znatno kraći. Ovakav sustav uzgoja zahtijeva opskrbu izlovljenom mlađi tune i malom plavom ribom kojom se tuna hrani. Izlovne kvote regulira ICCAT i one su glavni ograničavajući čimbenik povećanja proizvodnje. Smanjenjem kvota ugrozila bi se opskrba uzgajališta izlovljenom mlađi što bi dovelo u pitanje proizvodnju koja Republici Hrvatskoj donosi prihod veći od 250 milijuna kuna godišnje.
Ključne riječi
tuna; Thunnus thynnus; izlovne kvote; uzgoj
Hrčak ID:
241626
URI
Datum izdavanja:
20.7.2020.
Posjeta: 1.105 *