Izvorni znanstveni članak

Nikolina Maraković ; Facoltà di lettere e filosofia, Università di Zagabria

Sažetak

U radu se nastoji dati što cjelovitiji uvid u prethodna istraživanja
humskih zidnih slika, a kritički osvrt na pojedine ranije iznesene teze vodi i do
nekih novih prijedloga za njihovu interpretaciju. Razmatra se pojam „kompromisne“,
odnosno „romaničko-bizantske ikonografije“, kao i primjenjivost termina kao što
su „kasnokomnenski bizantizam“, „manira Nereza“ ili slikarstvo „stila Kurbinova“;
preispituje se opravdanost dosadašnjih usporedbi sa zidnim slikama u kripti akvilejske
katedrale kao i s nekim drugim primjerima zidnoga slikarstva na području Furlanije,
Veneta i južnoga Tirola; komparativnim se primjerima potkrepljuje pretpostavka o
njihovoj povezanosti s knjižnim i zidnim slikarstvom salzburške provenijencije te
razmatra utemeljenost njihova tumačenja u kontekstu „sjevernojadransko-salzburškoga“
kulturnog kruga.
Ikonografska rješenja humskih prizora ne pokazuju bitne odmake od onih kakva
poznajemo u slikarstvu sjeveroistočne Italije i prekoalpskih prostora te u njima ne treba
prepoznavati inovacije bizantskoga slikarstva s kraja 12. stoljeća. I formalna analiza
potvrđuje da ne postoji osnova da se humske freske pripišu majstoru koji vjerno slijedi
bizantsku slikarsku praksu i doslovno prenosi u bizantskome slikarstvu uvriježene
obrasce. „Bizantizmi“ humskih fresaka baštinjeni su iz regionalne slikarske tradicije
podalpskog i sjevernojadranskog slikarstva. Humske se freske ne mogu dovoditi u
neposrednu vezu s onima u kripti akvilejske katedrale, a njihovo je pozicioniranje u
niz ostvarenja slikarskih radionica Furlanije i Veneta kakvo je predloženo u ranijim
istraživanjima podložno raspravi i zahtijeva dodatnu elaboraciju. Ovom se prilikom
potkrepljuje teza o povezanosti ovog slikarskog ciklusa s ranijim i suvremenim
slikarstvom u široj regiji; pronalaze se brojni detalji u kojima se prepoznaju dodirne točke
sa salzburškim iluminacijama 12. stoljeća te zidnim slikarstvom sjeveroistočne Italije.
Naposljetku se iznose i neki argumenti za dataciju fresaka upravo oko 1200. godine,
a razmatra se i pitanje lokalnih povijesnih prilika u kojima je mogao nastati ovakav
izniman primjer romaničkoga slikarstva te dotiče i pitanje njegova mogućeg naručitelja.
Humske bismo freske mogli smatrati izvrsnim pokazateljem kako je baština velikih
regionalnih centara, poglavito Salzburga i Venecije, utjecala na formiranje jednog osobitog,
zanimljivog slikarskog izričaja, za koji nažalost zapravo nemamo posve adekvatnih
komparacija u monumentalnom slikarstvu. One dokazuju i intenzivnu razmjenu ideja
na prostoru čitave regije. U kontekstu istraživanja sjevernojadranskoga slikarstva koje
se i dosad, na ovaj ili onaj način, povezivalo sa slikarstvom Austrije, prvenstveno
salzburškoga kruga, humske se slike pokazuju kao prvorazredno svjedočanstvo
kulturne povezanosti sjevernojadranskih i podalpskih, odnosno prekoalpskih područja,
što, uz njihovu iznimnu kvalitetu, još jednom potvrđuje da su nezaobilazan primjer u
proučavanju romaničkoga slikarstva na spomenutim prostorima.

Ključne riječi

Hrčak ID:

135788

URI

https://hrcak.srce.hr/135788

Datum izdavanja:

6.6.2014.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 1.494 *