Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

William Klinger ; Centro di ricerche storiche Rovigno


Puni tekst: talijanski pdf 315 Kb

str. 63-85

preuzimanja: 160

citiraj


Sažetak

Rijeka se u svojoj povijesti oduvijek nalazila na marginama glavnih
trgovačkih pravaca. Prekretnica je nastupila nakon rata za španjolsku baštinu 1701.
- 1714. Engleska je odlučno podržala habsburške vojne kampanje protiv Osmanlija,
saveznika Francuske. Pobjede u Bečkom ratu i u kasnijim kampanjama omogućile su
posredovanjem Engleske i Nizozemske povratak velikog dijela Ugarske utanačenog
Karlovačkim mirom 1699. godine. Pohod Eugena Savojskog omogućio je Beču da s
mirom u Požarevcu 1718. pripoji i Temišvarski Banat i dio Srbije. Car Karlo VI se
mirom u Rastattu odrekao španjolskog prijestolja, ali je stekao španjolske posjede (Milano,
Napulj, Sardiniju, španjolsku Nizozemsku). Britanski su diplomate prisilili Veneciju
da odustane od monopola nad Jadranom, pa je car Jadran proglasio slobodnim za
plovidbu 1717. godine, kako bi mogao uspješno djelovati na Siciliji gdje su se iskrcale
burbonske jedinice iz Španjolske.
Nakon poraza 1714. veliki broj španjolskih izbjeglica doselio se u Italiju, a nekoliko
je španjolskih pukovnija sudjelovalo u ratnim kampanjama protiv Turaka u Banatu. U
Beču je djelovalo i Španjolsko državno vijeće koje je financirala Napuljska državna
blagajna. Gubitak Napulja i Sicilije 1735. prisilio je španjolskog državnog sekretara
markiza Perlasa da ozbiljno proradi na projektu osnivanja kolonije španjolskih izbjeglica
u Banatu. “Nova Barcelona” trebala je biti izgrađena kraj današnjeg Zrenjanina
ali su porazi u ratu 1739. onemogućili ostvarenje plana.
Don Ramón de Vilana Perlas Marqués de Rialp (1663. - 1741.) je već 1724. postao
vlasnik bivših zrinsko-frankopanskih imanja u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru,
zamijenivši ih za dva posjeda u Napulju i na Siciliji gdje je car Karlo VI prognao
Rákóczyijeve sinove. Upravu nad imanjima vršio je španjolski plemić aragonskog podrijetla
Antonio de Verneda (1693. – 1774.) koji se stalno nastanio u Rijeci. Nakon Ramónove
smrti 1741. posjede je naslijedio sin Francesco de Paula Ramon Vilana Perlas
(1704. – 1773.) koji će 1752. postati guverner Temišvarskog Banata. Iste je godine
1752. šef Tršćanske trgovačke Intendence, grof Nicholas Hamilton (1715. – 1769.) i
formalno preuzeo vlast nad Rijekom i započeo proces modernizacije njene uprave pod
nadzorom Dvorske komore iz Graca kojom je upravljao još jedan Škot, grof Leopold
von Leslie. U tu je svrhu osnovana posebna komisija na čelu koje je 1760. postavljen
Ramonov unuk i sin Temišvarskog guvernera dvorski komesar Raimund Karl Graf von
Vilana-Perlas. Perlasova komisija uspjela je da do 1763. upravu luke i grada Rijeke
ustroji po uzoru na Trst a već je slijedeće godine 1764., uz Vernedino posredovanje,
ugarski grof Theodor Batthyány (1729. – 1812.) otkupio Perlasova imanja u riječkom
zaleđu: Ozalj, Brod i Grobnik.
Batthyány je angažirao francuskog ekonomistu Jacquesa Accariasa de Sérionne (1706.
– 1792.) da mu razradi prikladnu razvojnu ekonomsku strategiju: Francuska je iz Ugarske
počela uvoziti proizvode koje je prije dobavljala iz svojih američkih kolonija koje
je izgubila u sedmogodišnjem ratu (1756. – 1763.). Sérionne je 1768. savjetovao da se
Rijeka što bolje poveže sa Ugarskom i u upravnom smislu. Nakon proputovanja god.
1775. Josipa II po jadranskoj obali i Hrvatskoj, Rijeka je 1776. uključena u novoosnovanu
Severinsku županiju, koja je bila u sastavu banske Hrvatske pa prema tome i
Ugarske. Marija Terezija ukida Hrvatsko kraljevsko vijeće 16. kolovoza 1779. ali njegove
nadležnosti nije prenijela na Sabor, već na Ugarsko namjesničko vijeće, u kojem
je ban dobio mjesto savjetnika. Iste je godine pripojen Ugarskoj i Temišvarski Banat
kao naknada za ugarske kontribucije u ratu za bavarsku baštinu 1778. – 1779. Rijeka
se tako afirmirala kao izvozna luka za ugarske i banatske proizvode prema Francuskoj,
Španjolskoj i južnoj Italiji, trgovini koje je već u prethodnom desetljeću razvila riječka
Privilegirana trgovačka kompanija i njena rafinerija šećera a koju je sada nadziralo
Ugarsko namjesničko vijeće preko svojeg guvernera.

Ključne riječi

Hrčak ID:

241818

URI

https://hrcak.srce.hr/241818

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 290 *