Izvorni znanstveni članak

Marino Baldini ; Museo del Parentino Parenzo

Sažetak

Ortogonalnim ustrojem glavnih gradskih
prostora na poluotoku moguée je rekonstruirati razne stupnjeve rimskodobne,
kasnoanticke, te narocito ranobizantske izgradnje i prinosa urbanoj cjelovitosti.
Plinijev oppidum civium Romanorum, moze se povezati s kasnorepublikanskim
zidinama koje su nad ulazom glavnog Dekumana bile otvorene lukom slicnim
Herkulovim vratima u Puli koje se takoder datiraju u cetrdesete godine stare
ere. Nadodane kule imaju krovni crijep s mnogobrojnim pecatima cara Tiberija
(Ti. Pansania), te manjim brojem zigova koji potvrduju popravkc od Nerona
do kasnog flavijevskog razdoblja (Q. Clodi Ambrosi). Ovi nalazi upuéuju na
pretpostavku kako je porecka kolonija (Colonia lulia Parentium) osnovana ranije,
barem za Tiberija i to mozda bez municipalne medufaze.
Pod sadasnjom glavnom Dekumanskom ulicom na 50-60 cm dubine
pronaden je lastrikat rimskodobne ulice (decumanus maximus) koji se datira u
prvo st. nase ere, a slabije je sacuvan u glavnome Kardu (Cardo maximus),
ali njegovo zrcalo osovinski se spusta bez visinskih odstupanja do najstarijeg
dijela poplocenja pristanista. To je omoguéilo pretpostavku kako pristaniste ima
anticki kontinuitet, a njegov najstariji stupanj mozda treba povezati s natpisom
T. Abudija Vera gdje se spominje izgradnja luke (molibus extruct(is)). Formula
(tempio restituto) s istog natpisa ne vezuje se sa hramovima kapitolija, gdje
arhivska istrazivanja potvrduju postojanje juznog manjeg Dijanina hrama.
Slijedeéi takvu okolnost i potvrdu nalazenja kruzne fragmentarne cele sto je
kako se vidi po crtezima bila pokrivena stohstim krovom na mjestu Dijanina
hrama, za veliki sredisnji templum, pretpostavljena je trobrodna podjela cele,
te dedikacija kapitolijskoj trijadi.
Pored rekonstrukcije poplocenja foruma, predlaze se polozaj trijemova,
komicija (comitium coloniae Iuliae Parentium), smjestaj pretorija, a kroz nova
istrazivanja opisuju se brojne kuée tipiziranih tlocrta. Donose se i podaci o
tragovima histarskog naselja na poluotoku, te pored keramickih i numizmaticki
dokazi kasnorepublikanske naseljenosti. Najvise je istrazen domus po sredini
juzne strane ulice decumanus maximus. Slican se domus nalazio u perifernom
dijelu urbanog ustroja antickog grada, a na tom je mjestu od kuéne crkve
druge polovine 3. stoljeéa, zapoceo niz izgradnji katedralnog sklopa: od tajne
crkve s krstionicom, preko prvobitne bazilike nakon progona, prve trobrodne
bazilike kasnog 4. stoljeéa, predeufrazijane s dvoristem i novom krstionicom
5. st. i Eufrazijanom iz sredine 6. stoljeéa, koju prati novosagradeni episkopij.
Kasnoanticki grad osim glavnog primjera sakralnog graditeljstva ranokrséanskog
centra, bio je veoma izgraden crkvama, od kojih se donose nedavno
istrazeni sv. Kasijan s paralelama na predeufrazijani, sv. Torna Apostol s podnim
mozaikom 5. i 6. stoljeéa, te sv. Blaz na krizanju Dekumana s Kardom na
cijoj se sjevernoj strani nalazi Eufrazijeva bazilika. Od pocetka stoljeéa poznate
su memorije za koje se vjeruje da su cuvale tijela poreckih mucenika, a za
jednu izricito vrela spominju kako je saddavala moéi sv. Eleuterija, suzastitnika
grada pored sv. Maura.
U digresiji s navodenjem glavnih lokaliteta agera, te vila rustika i naselja
po dolinama unutrasnjosti sredisnje Istre, posebno se navodi primjer Roca ciji
se stari Rim nalazi u dolini, a novi takoder napusten i davno urusen u
njegovom zapadnom dijelu. Autor je naveo lokalitet analizirajuéi glavne
punktove rasprostiranja kulta sv. Maura za kojega se vjeruje da je porecki
mucenik, mozda podrijetlom iz Afrike i monah mucen u Rimu. Kako donose
latinska i hrvatskoglagoljska zitja sv. Maura mucenika Poreckog, Mavar je
dozivio martirij u Rimu, a nase je misljenje da bi ta epizoda Mavrova
mucenistva mogia biti povezana s Rimom kod Roca, mjestom gdje je podignuta
crkva sv. Maura sto postoji harem od 5. stoljeéa. Srednjovjekovni i narocito
ranosrednjovjekovni redaktori nakon stoljeéa sutnje pisanih izvora, identificirali
su toponim identicnog tadasnjeg imena (Roma, hrv. Rim) s imenom metropole
krséanstva. Hagiografija (topografska) potvrduje rano i cesto pojavljivanje kulta
sv. Mavra za juzni brdoviti unutrasnji dio trséanske i koparske biskupije, te
naselja kasnoantickih bjegunaca. Ne iskljucuje se da je za zivota sv. Mavar bio
vezan s Parencijem, te da je jos u antici njegovo tijelo iz cemeterija preneseno
na mjesto gdje je bio ispovjedalac vjere i biskup, prihvaéajuéi u potpunosti
tekst poznatog natpisa ((H)ic condigne translatus est, ubi episcopus et confessar
est factus), odnosno drugog na kamenom natpisu koji izricito spominje
prenosenje pobjednickih ostataka unutar zidina Poreca (cuius victricia membra
nunc requiscent (i)ntra muros huius civita(t)is Parent(incie)).

Ključne riječi

Hrčak ID:

242676

URI

https://hrcak.srce.hr/242676

Datum izdavanja:

16.6.2000.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 512 *