Skip to the main content

Preliminary communication

https://doi.org/10.20471/acc.2020.59.02.19

Adropin - potencijalni čimbenik kardiovaskularne sigurnosti u muškaraca oboljelih od šećerne bolesti tip 2 liječenih liraglutidom

Tina Tičinović Kurir ; Department of Endocrinology and Diabetes, Split University Hospital Centre Split, Croatia; Department of Pathophysiology, University of Split School of Medicine, Split, Croatia
Tanja Miličević ; Department of Endocrinology and Diabetes, Split University Hospital Centre Split, Croatia
Anela Novak ; Department of Endocrinology and Diabetes, Split University Hospital Centre Split, Croatia
Marino Vilović ; Department of Pathophysiology, University of Split School of Medicine, Split, Croatia
Joško Božić ; Department of Pathophysiology, University of Split School of Medicine, Split, Croatia


Full text: english pdf 258 Kb

page 344-350

downloads: 635

cite


Abstract

Cilj je bio usporediti plazmatske vrijednosti adropina i parametre inzulinske rezistencije kod pretilih muškaraca koji boluju od šećerne bolesti tip 2 (ŠBT2) prije i nakon 3 mjeseca primjene liraglutida. U ovoj intervencijskoj studiji sudjelovalo je 15 pretilih muškaraca koji boluju od ŠBT2 s indeksom tjelesne mase (ITM) >35 kg/m2, loše reguliranom bolešću i HbA1c >7,5%. Ispitanici su prethodno u terapiji imali dva peroralna antidijabetična lijeka. Nakon uključenja u studiju terapija im je modificirana na metformin i liraglutid tijekom tri mjeseca. Nakon primjene liraglutida kod ispitanika je zamijećeno smanjenje tjelesne mase (sa 111,5±18,7 na 109,2±17,5 kg, p=0,016) i ITM (s 40,9±7,3 na 40,1±7,0 kg/m2, p=0,021), dok su plazmatske vrijednosti adropina bile značajno povišene (p=0,003). Zamijećeno je sniženje vrijednosti inzulina natašte (sa 17,79±6,53 na 13,38±3,51 mU/L, p=0,002), glukoze natašte (s 8,66±3,07 na 7,41±2,21 mmol/L, p=0,004) te HbA1c (sa 7,98±0,70% na 7,26±0,36%, p=0,003). HOMA-IR se značajno smanjio (sa 7,30±5,19 na 4,52±2,61, p=0,002). Također su
zabilježene niže vrijednosti sistoličkog arterijskog tlaka, bolji lipidni profil te poboljšanje jetrene i bubrežne funkcije, iako ne statistički značajno. Primjena liraglutida u pretilih muškaraca koji boluju od ŠBT2 rezultira statistički značajno višim razinama plazmatskog adropina, značajnim smanjenjem tjelesne težine i poboljšanjem svih parametara inzulinske rezistencije, tj. sniženjem plazmatskog inzulina i glukoze natašte te nižim HOMA-IR.

Keywords

Šećerna bolest tip 2; Inzulinska rezistencija; Pretilost; Adropin; Liraglutid; Endotelna disfunkcija

Hrčak ID:

243695

URI

https://hrcak.srce.hr/243695

Publication date:

1.6.2020.

Article data in other languages: english

Visits: 2.485 *