Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc54/3/2
Polimorfizam gena za interleukin-6 i interleukin-10 kod pacijenata s kroničnim parodontitisom te odgovor na liječenje nakon tri godine
Georgios S. Chatzopoulos
orcid.org/0000-0002-6951-8794
; Zavod za parodontologiju, Odjel za istraživanje i oralnu kirurgiju Sveučilišta u Minesoti, Mineapolis, SAD
Aikaterini-Elisavet Doufexi
; Privatna parodontološka i implantacijska ordinacija, Solun, Grčka; Odjel za preventivnu stomatologiju, parodontologiju i biološku implantaciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta Aristotel, Solun, Grčka
Sofia Zarenti
; Odjel za preventivnu stomatologiju, parodontologiju i biološku implantaciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta Aristotel, Solun, Grčka
Menelaos Anastasopoulos
; Odjel za preventivnu stomatologiju, parodontologiju i biološku implantaciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta Aristotel, Solun, Grčka
Anastasia Kouvatsi
; Odjel za istraživane genetike i molekularne biologije Biološkog fakulteta Sveučilišta Aristotel, Solun, Grčka
Sažetak
Cilj: Istraživalo se utječe li genetska osjetljivost na kronični parodontitis, potvrđena genotipom IL-6-572GGili alelom IL-10-592A, na rezultate nekirurške parodontne terapije (NSPT) nakon duljeg vremena. Materijal i metode: U dvije skupine raspoređeno je 37 pacijenata s kroničnim parodontitisom prema genotipu i to kao podložni (SCP) i otporni (NSCP). Svi ispitanici klinički su procijenjeni na početku i tri godine poslije NSPT-a. Uzorci krvi za određivanje polaznih vrijednosti prikupljeni su od onih koji su ispunili uvjete za sudjelovanje. Svi su primili NSPT od jednog specijalista parodontologije koji nije znao genotip statusa pacijenata. Provedena je statistička analiza usporedbom varijabli za skupine u kojima se koristio Mann-Whitneyjev U-test, između Wilcoxov test. Rezultati: Prosječna dob ispitanika bila je 47,68 ± 8,64 godine, a sudjelovalo je 51,4 % žena, 48,6 % pušača i 45,9 % konzumenata alkohola. Nakon genetske analize zaključeno je da su 70,3 % pacijenata homozigotni nositelji IL-6-572G(IL-6 SCP), a njih 46,0 % bili su nositelji alela IL-10 592A(IL-10 SCP). NSPT je smanjio sve ispitivane parametre ispitanicima (dubina sondiranja, gubitak epitelnog pričvrstka, krvarenje poslije sondiranja, postotak mjesta sa džepovima od 4 do 6 mm i ≥ 7 mm i gubitak epitelnog pričvrstka), ali ishod liječenja nije bio povezan s genotipom. Osobe s SCP-om i NSCP-om imale su slične kliničke parametre na početku tretmana i poslije tri godine. Zaključak: Unutar ove trogodišnje kohortne studije u kojoj su sudjelovali bijelci s dijagnosticiranim kroničnim parodontitisom, pojedincima podložnima parodontitisu, kako je određeno prisutnošću genotipa IL-6 -572GGili alela IL-10 -592A, nakon NSPT-a rezultat liječenja bio je sličan.
Ključne riječi
kronični parodontitis; interleukin-6; interleukin-10; terapija; genetski polimorfizam
Hrčak ID:
243987
URI
Datum izdavanja:
24.9.2020.
Posjeta: 1.297 *