Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.32728/h2019.05
Skupština u Kozini Političkoga društva Edinost 10. srpnja 1922. i namjera obnove rada Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri u listopadu 1922.
Željko Klaić
orcid.org/0000-0001-8976-4434
; Pula
Sažetak
Nakon dolaska Istre, Trsta i Goričke u sastav Kraljevine Italije, budući da je sam opstanak hrvatskoga i slovenskoga naroda u tim krajevima došao u pitanje, ostvarenje političke sloge bilo je dominantno pitanje unutar slovenskih i hrvatskih političkih redova. Aktivnost Političkoga društva Edinost iz Trsta kreće prema pokretanju jedinstvenoga političkog djelovanja na prostoru koji se našao pod Italijom. I nakon što su se povezali zbog općenacionalnih interesa, razlike u nazorima između liberala i kršćanskih socijalista su se u jedinstvenom društvu zadržale. I glasilo istarskih kršćanskih socijalista Pučki prijatelj, koje je početkom rujna 1919. ponovno započelo izlaziti, težilo je ostvarenju političke sloge. Uredniku lista preporučeno je 1919. izbjegavati pisanje koje bi izazvalo sukob s nacionalno-liberalnom strujom, a uoči državnih izbora 1921. kršćanski socijalisti podržali su pripadnike te struje kao istarske kandidate. No, bez političkoga i gospodarsko-socijalnoga programa nije bilo moguće uspostaviti snažnu djelotvornu organizaciju.
Već su sredinom 1920. gorički svećenici predložili program temeljen na kršćansko-socijalnim načelima. Društvo Edinost bilo je suglasno sa širenjem tih načela, ali ih nije priznalo kao društveni program jer bi takva načela stvarala podjele. Međutim, i Pučki prijatelj započet će izražavati nezadovoljstvo zbog nepostojanja sustavnoga i organiziranoga rada. List je nezadovoljstvo izražavao upravo u vrijeme definitivnoga priključenja Julijske krajine početkom 1921. Italiji, naglašavajući potrebu reorganizacije djelovanja i rada. Nakon državnih izbora u svibnju 1921., socijalni su kršćani javno kritizirali vodstvo Edinosti da je krivo za slabe izborne rezultate u Istri i Trstu, problematizirajući program rada Političkoga društva. Bio je oštar i Pučki prijatelj, kritizirajući i on u prvom redu izborni program. Stoga jedinstvenoga nacrta za smisleni rad na političkom, kulturnim, socijalnom i gospodarskom području nije bilo. Upravo su izborni rezultati bili poticaj istarskim kršćanskim socijalistima u promišljanju da i oni poput Goričana krenu sa samostalnijim i aktivnijim radom. U srpnju 1921. utemeljen je u Kozini Istarski pododbor Političkoga društva Edinost, a za predsjednika bio je imenovan Božo Milanović, koji će to biti do sredine srpnja iduće godine. U početku Milanovićeva predsjedavanja Pododborom nema u javnosti pokazatelja idejnih razilaženja, osim u osobnim kontaktima. Tek kada je Tiskovno društvo u Pazinu izdalo koledar Istranin za 1922., polemika između Učiteljskoga lista i Pučkoga prijatelja ukazala je javnosti na idejna razilaženja, a skupština Istarskoga pododbora održana u Kozini 10. srpnja 1922. te reakcije u glasilima nakon nje pokazuju da je slijed zbivanja vodio prema raskolu. Pokušaj obnove rada Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri bio je kratkotrajan: dolazak fašista na vlast sukobljene je strane primorao na dogovor, koji međutim nije dugo potrajao jer se idejna razilaženja i sukobi nisu mogli prevladati.
Ključne riječi
koledar Istranin; Pučki prijatelj; Učiteljski list; Edinost; Goriška straža; Božo Milanović; Virgilij Šček; Josip Wilfan; Ulikse Stanger; Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri
Hrčak ID:
244060
URI
Datum izdavanja:
31.12.2019.
Posjeta: 2.015 *